Krajem prošle godine, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti objavila je dva izdanja posvećena jednom od najvažnijih stvaralaca sa ovih prostora. Prva je zbirka izlaganja sa naučnog skupa „Borislav Pekić – devedeset godina od rođenja (1930 – 2020)“ održanog u prostorijama Akademije 5. i 6. februara 2020. godine, dok je druga studija Sonje Tomović-Šundić „Književno stvaralaštvo Borislava Pekića“.
Logika nasilja
Naučni skup posvećen devedesetogodišnjici rođenja izrazitog postmoderniste i inovatora u jugoslovenskoj književnosti okupio je brojne regionalne i domaće proučavaoce književnosti koji su sa različitih pozicija i kroz istančanost sopstvenih afiniteta razložili nekoliko najznačajnijih Pekićevih naslova. Ovaj skup je posljednji put ugostio u Crnoj Gori akademika Tonka Maroevića, koji je tom prilikom govorio o ludilu i logici nasilja u Pekićevom romanu „Kako upokojiti vampira“. Maroevića posebno fascinira ponašanje čovjeka u graničnim situacijama, i najviše je pažnje u svom izlaganju posvetio upravo Pekićevoj sposobnosti da objasni postupke koji u ustaljenim životnim okolnostima djeluju neobjašnjivo. Poigravanje raznim nivoima stvarnosti i snova, znanja i slutnji, istine i laži, kao i raznim perspektivama nacionalne svijesti i evropske istorije takođe su dio Maroevićevog presjeka jednog od najboljih romana koji problematizuje Drugi svjetski rat u jugoslovenskoj književnosti.
Nebojša J. Lazić, profesor sa Univerziteta u Prištini, bavio se istorijom i mitom u Pekićevom „Zlatnom runu“, sedmotomnom romanu koji, prema riječima Lazića, izaziva strahopoštovanje kod čitalaca. On usmjerava poentu svog izlaganja na činjenicu da Pekića zanima sudbina čovjeka kao vrste, te da su uvidi do kojih Pekić dolazi u tom smislu vrlo pesimistički.
Aleksandar Gatalica se bavio posljednjim Pekićevim romanom „Graditelji“, ističući da je Pekić, za razliku od ostalih pisaca koji su gledali da u svojim djelima što konciznije saopšte svoje filozofske osnove, narativ komponovao po mjeri svojih optimalnih očekivanja. Uz to, Gatalica mu precizira poetički prostor između pravaca.
"Književni svijet Borislava Pekića oformljuje se u prostoru nakon realizma, ali i nakon moderne, a prije zasnivanja postmodernizma. U tom naokolo vakuumskom poetičkom i transcedentnom prostoru, Pekić na ničijoj zemlji, moglo bi se kazati nakon velikih prozaista prošlosti, a prije krupnih postmodernista budućnosti – negdje, dakle, između Mana i Borhesa – zasniva nešto što bi se moglo označiti poetikom, ali i mnogo većim od toga: egzistencijom njegove književnosti", naveo je Gatalica u svom izlaganju/eseju.
U ovom izdanju CANU, o Pekiću još pišu Milorad Jevrić, Siniša Jelušić, Jelena Bašanović-Čečović, Lidija Tomić, Vesna Vukićević-Janković, Milun Lutovac i Radomir V. Ivanović.
Velike ideje
Sonja Tomović-Šundić jedna je od zastupljenih teoretičarki književnosti u pomenutom zborniku. Njen filozofski osvrt pod nazivom „Postoje li velike ideje zbog kojih treba ubijati?“ samo je djelić svega onoga što je iz Pekićevog opusa bilo inspirativno za njeno istraživanje, koje je rezultiralo obimnom studijom „Književno stvaralaštvo Borislava Pekića“.
U svojoj se studiji detaljno, koncizno i s drugačije tačke gledišta, one koja se ne vodi pretpostavkama, ali dopušta sebi slobodu interpretacije, bavi pitanjima koja su na ivici filozofije, antropologije, istorije i nove idejnosti koja je svojstvena i njoj kao čitaocu-istraživaču i Pekiću kao predmetu njenog izučavanja.
Posebno zanimljiv je njen osvrt na Pekićevu destabilizaciju narativa epske tradicije, zalaženje u različite nijanse epskog govora i dekonstrukciju kulta proslavljanja junačkih podviga, gdje se posvetila autorovom tumačenju Njegoševe poezije.
Ova dva naslova nijesu samo detaljan i koristan doprinos izučavanju Pekića, već i uvod u savremena čitanja koja slavnog književnika konstantno smještaju u kontekst „najavljene budućnosti obojene pesimizmom“ koju je predosjetio prije nego su mnogi od njegovih najvjernijih čitalaca bili rođeni.
