Dvije novinarke čiji identitet Gardijan nije otkrio, dokumentuju nedjelju u kojoj su ruski vojnici ušli u grad - donoseći smrt, pljačku i strah - i hrabri otpor njegovih stanovnika.
Ponedeljak 28. februar
Ogromni redovi za hljeb. Brašno i kvasac su nestali iz prodavnica. Pečem četiri vekne, miješajući brašno u kući, kukuruzno i ražano, jer pšeničkog nema dovoljno. Onda nosim hljeb u volonterski centar.
U volonterskom centru je gužva. Ljudi donose hranu, odjeću, hljeb, vodu, ljekove i sve to neprekidno pakuju. Atmosfera je veoma prijateljska i ujedinjujuća. Koordinator, član gradskog vijeća pije sedative i slomljenim glasom izdaje naređenja.
Vidimo mnogo poznatih stanovnika - studenti prave zamke za tenkove, neko pravi molotovljeve koktele. Svi raspravljaju o kolonama neprijateljskih vozila koja se kreću ka Hersonu. Nekoliko dana vodile su se žestoke borbe na Antonovskom mostu, koji povezuje grad sa Oleškim. Ali niko ne vjeruje da Herson može da bude okupiran. Udara nas adrenalin, hoću da zagrlim sve. To i radimo. Ovih dana se ljudi često grle.
Krećemo se ka Potemkinovom trgu. Tamo se i pored sirena šetaju odrasli i djeca. Patriote su zakačile žuto-plavu zastavu na spomenik Potemkinu. Priliježe uz lik osnivača "Hersona" kao plašt. Sjedimo na klupi, jedemo domaći hljeb i pijemo vino za našu pobjedu. Čuje se sirena, tutnjava artiljerije van grada. Neki odlaze u skloništa, mi ostajemo napolju da uživamo u sunčanom danu.
U blizini apoteka su redovi. Za lijek treba da stojite i po nekoliko sati. U samousluzi ima dosta ljudi. Ruksake punimo kolačićima, čokoladom, puterom i kobasicama. Ali ne grabimo sve - jer ne znamo koliko će brzo nestati zalihe.
Prodavnica zanatskog piva se zatvara. Posljednji proizvodi se daju ljudima na ulici besplatno. Dobili smo po dvije litre piva - posljednji pozdrav iz mirnog života. Uveče se sastajemo sa prijateljima. Još imamo svijetlo, grijanje i internet, a ujutru ruski vojnici ulaze u grad.
Utorak 1. mart
Prvi dan proljeća. Pada snijeg. Spavamo u našoj odjeći sa rančevima. Noću je ponovo došlo do bombardovanja u predgrađu. Spavam samo četiri sata. Ujutru pijemo čaj i uključujemo kompjutere za vijesti.
Kroz prozor čujem grubi uzvik "Pozdrav! U red". Kroz dvorište maršira trideset vojnika sa mitraljezima. Ruski vojnici su ušli u moj Herson. Skoro svi ostajemo kod kuće. U četovima na Telegramu čujemo kako su Rusi udarili u višespratnicu. Ima mrtvih i ranjenih civila. Nekoliko onih koji su izašli na ulice je ubijeno. Pucnjava se odvija u mnogim gradskim četvrtima. Gradonačelnik Hersona se obraća građanima, pozivajući ih da ostanu kod kuće. On ih uvjerava da Herson ostaje ukrajinski grad.
Naši frižideri su još puni hrane, ali vojnici strane zemlje šetaju našim ulicama. Na mreži se pojavio snimak Rusa koji pljačkaju supermarket. Sa brendiranim paketima marširaju do svojih oklopnih transportera. Rugamo se pljačkašima, snimamo video-snimke, objavljujemo ih u četove, pratimo njihove kretanje po gradu.
Uveče se na Fejsbuku objavljuju novi snimci - tijela u Purpurnom parku. U blizini se nalaze molotovljevi kokteli. Neiskorišćeni. Ovo su momci iz teritorijalne odbrane. Ovim molotovljevim koktelima su htjeli da zaustave napad na grad. Svi su stradali.
Srijeda 2. mart
Potpuna tišina. Svi su kod kuće i čitaju vijesti. Noću je granatirana zgrada gradskog vijeća. Pojedine oblasti su bez vode i struje. Ubijeno je 19 civila. Bomba je pogodila gradski tržni centar. Hranu i alkohol su iznosili ruski vojnici. Gradonačelnik Hersona Igor Kolihajev zahtijeva "zeleni koridor" za evakuaciju ranjenih, žena i djece. Ljudi pokušavaju da ne paniče.
Četvrtak 3. mart
Sahranjujemo naše mrtve. Sa ulica ih je pokupila pogrebna služba. Poginulog svještenika u Purpurnom parku sahranjuje sveštanik Ukrajinske pravoslavne crkve. Gledamo video i plačemo.
Sate provodimo u redu za hranu i ljekove, dijelimo ih komšijama koji su bolesni i preslabi da bi stajali u redovima. Rusi su potputno zauzeli zgradu Hersonske oblasne državne administracije. Njihova oprema je poređana na Trgu slobode.
Velika kolona je ušla u grad. Uglavnom autobusi i automobili. Ovo je humanitarni konvoj sa Krima sa namjerom podijele i da mještani prime ovu pomoć i budu zahvalni Rusiji na tome. Oni dovode bivše zatvorenike da glume mještane koji pozdravljaju ruske vojnike cvijećem.
Petak 4. mart
Zaplijenili su TV centar i postavili kablove okolo. Sada imamo emitovanje ruskih programa - dok je emitovanje ukrajinskih programa dostupno samo na kablovskoj televiziji.
Pozivaju se svi na koncert i dodjelu proizvoda ruskog humanitarnog konvoja. Stanovnici su to masovno ignorisali. Morali su da iskoriste svoje bivše zatvornike sa Krima da naprave predstavu.
Ljudi sa ukrajinskim zastavama dolaze na trg i objašnjavaju ljudima da im niko neće uzimati proizvode. Humanitarnom konvoju je rečeno "idite, j*bite se". Za sjutradan je napravljen miting na Trgu slobode. Mnogi ljudi kažu da će doći.
Subota 5. mart
Ujutru ljudi kreću na Trg slobode. Ruski mitraljezi stoje na perimetru. Tada ljudi vide vojnike kako vuku zatočenog čovjeka po zemlji. Demonstranti preskaču barijeru i vraćaju uhapšenog.
Ljudi sa oružjem ispred zgrade državne uprave ispalili su hitac upozorenja. Ali ljudi se ne plaše, ima gomile demonstranata svih uzrasta. Došli su sa plakatima na kojima piše "Herson je Ukrajina", viču "Putine pe*eru", "Ruski brodu, idi j*bi se".
Među gomilom lutaju muškarci u tamnom odeći sa kapuljačama, skrivaju lica, snimaju one koji su na mitingu. Čovek sikće: "Nacističke svinje".
Naš prijatelj, doktor, noći provodi na poslu. Žene iz Hersona se porađaju čak i u skloništima: sinoć su rođene dvije bebe.
