Uprkos važnoj poruci sa Zapada da Srbija prizna Kosovo, nema promena u stavovima Beograda, a koliko će to dugo trajati – videćemo, kazao je spoljnopolitički komentator Boško Jakšić u emisiji “Znam da znaš” na Gradskoj RTV.
Ponovljeno je, podsjeća, i pitanje da li će se Srbija pridružiti zapadnim sankcijama Rusiji.
“Imali smo veoma ubrzan diplomatski saobraćaj, od otkazane posjete Lavrova do posjete kancelara Šolca i Rezolucije Evropskog parlamenta”, podsjeeća Jakšić.
Predsjednik Aleksandar Vučić je nakon posjete Olafa Šolca pokušao da izgleda iznenađeno, kazao je Jakšić, navodeći da je istu poruku Vučić od Šolca čuo u toku majske posjete Berlinu.
“Ukrajinski rat je samo doprinio da se diplomatske rukavice skinu i da te poruke sada budu plasirane mnogo direktnije. Predsjednik Rusije Vladimir Putin u petak je izjavio da je Rusija imala pravo da prizna republike u Donbasu prema povelji Ujedinjenih nacija, ističući kao primjer jednostrano proglašenje kosovske nezavisnosti.
Putin potpuno svjesno zaboravlja da je jasno rečeno: Kosovo je presedan. Time što poredi Kosovo sa narodnim republikama u Donbasu u mnogo čemu je Vučiću narušio argumente o zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije”, kazao je Jakšić, dodajući da je Vučić na globalnom planu izgubio značajan dio legitimiteta, a u Srbiji ulogu zaštitnika.
“Dobro je da je Kremlj razotkrio politiku dvostrukih standarda, jer time može pomoći rastrežnjenju proruskih elemenata u Srbiji, koji se sada osjećaju izdano.To što nema prostora za polemiku određuju veliki. Upravo u toj pomenutoj politici dvostrukih standarda pokazuje se da veliki čine ono što je njihov interes, ili smatraju da je njihov interes u određenim trenucima, a mi posljednjih decenija, pa i kroz čitavu istoriju, imamo niz takvih primjera”, pojašnjava Jakšić.
Rusija je Srbiji važna iz dva razloga, kazao je Jakšić, ističući da su ciljevi Rusije geostrateške prirode.
“Prvi razlog zašto je Rusija važna Srbiji je stoprocentna energetska zavisnost od ruskog gasa, a drugi je podrška koju Srbija dobija vezano za Kosovo”, navodi Jakšić, dodajući da se izjave koje se tiču Kosova, a dolaze od strane ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina, mogu čuti i od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, samo u blažoj varijanti.
“Ne vjerujem da će se tu išta promijeniti, bar ne u doglednoj budućnosti, jer je stav oko Kosova zakovan još prije, od strane raznih vlasti u Beogradu, tako da su mnogi postali taoci jedne takve retorike, uključujući i Aleksandra Vučića”, navodi Jakšić.
Jedini izlaz vidi u tome da se Srbija usaglasi sa ulaskom Kosova u Ujedinjene nacije i druge međunarodne organizacije, a da po njemačkom principu ne dođe do međusobnog priznanja i dodaje da je to jedini način da Srbija sačuva svoj obraz.
“Međutim, nema nikakvih inicijativa u ovom trenutku. Vidimo da posrednik EU Miroslav Lajčak zakazuje novi sastanak Vučića i premijera Kurtija u Briselu. Ne vidim u ovakvim okolnostima ikakvu svrhu jednog takvog sastanka”, ocijenio je Jakšić.
Kaže da Vučić stalno vodi politiku balansiranja: uvijek nastoji da vodi politiku između Istoka i Zapada na određen način, pokušavajući da izvuče korist i na jednoj i na drugoj strani.
“Vučić će morati da se opredijeli. Moja procjena je da on svoju političku budućnost vidi na Zapadu, ali iznad svega toga stoji njegov opstanak na vlasti i raspoloženje biračkog tijela. On je decenijama dopustio da to biračko tijelo postane prorusko i sada je suočen sa problemom kako da napravi zaokret ka Zapadu”, kazao je Jakšić.
Ističe da je činjenica da trenutna vlast, koju predvodi Aleksandar Vučić, ima odgovornost zbog takvog stanja u društvu.
“Ako analiziramo stvari koje su se događale, on i kada govori o EU, pominje je samo u kontekstu trgovine koja je dobra za Srbiju, o investicijama koje dolaze sa Zapada, i nikada nije govorio o vrijednostima EU, državi prava, institucijama, medijskim i drugim slobodama”, kazao je Jakšić.
Kako navodi, Putinovo poređenje Kosova i korišćenje Kosova u funkciji proglašenja nezavisnosti dvije narodne republike na istoku Ukrajine, u regionu Donbasa, veoma je negativno odjeknulo.
“Čak ni Vučić nije mogao da se suzdrži, i to je, koliko ja pamtim, u poslednjih nekoliko godina prvi put da je javno rekao da je negativno iznenađen reagovanjem Putina. Naravno, malo ga je i opravdao izjavnom da Rusija deluje u skladu sa svojim interesima, ali je ipak to dobrodošlo da pomogne rastrežnjenju ove proruske javnosti u Srbiji”, naveo je Jakšić.
Vučićevo vaganje između Istoka i Zapada traje jako dugo, istakao je Jakšić, i dodao da se i sam čudio otkud toliki rezervoar strpljenja na Zapadu, koji se najviše očituje u periodu vladavine Angele Merkel.
“Angela Merkel je svojim stepenom tolerancije onoga što se događalo u Beogradu učinila medveđu uslugu Srbiji, jer je tolerisala i rast autoritarnosti režima i sve druge mjere slobode o kojima može da se govori. Međutim, stvari su se promijenile i u Bijeloj kući otkako je došla Bajdenova administracija, promjene su vidljive i u Berlinu”, ocijenio je Jakšić.
Kaže da je Vučić pokušao da na Zapadu objasni zašto nije u poziciji da uvede sankcije Rusiji, prije svega koristeći argument gasa, dok je i u Moskvi pokušavao objasniti da mora zbog evropskog puta da se približi nekim kaznenim mjerama prema Rusiji.
“Ako na Zapadu ne dobija razumjevanje, onda ga svakako ne dobija ni u Moskvi. Ni u Moskvi ne postoji spremnost da se razumije njegova pozicija, tako da, objektivno gledano, u ovakvom položaju Vučić odavno nije bio”, kazao je Jakšić.
Komentarišući izjavu portparolke Ministarstva vanjskih poslova Rusije Marije Zaharove da ništa na zemlji ne prolazi bez traga, nakon otkazivanja posjete Lavrova Srbiji, kaže da je vidi kao prijeteću za Beograd.
“Ta izjava je lansirana u trenutku kada u Moskvi čekaju trenutak da vide da li će se Srbija pridružiti sankcijama Rusiji, i ova izjava je diplomatski umivena forma pritiska”, objašnjava Jakšić.
Poziv predsjednika Srbije upućen premijeru Abazoviću, nakon dužeg vremena, ocjenjuje pozitivnim.
“Crnogorski premijer konačno je posjetio Beograd, a Abazović je najavio da će pozvati i srpsku premijerku u posjetu Crnoj Gori čim se formira nova Vlada. Dakle, imali smo pozitivne signale koji su dolazili posle Abazovićevih riječi o spremnosti, podršci inicijativi Otvoreni Balkan, kojom se predsjednik Vučić jako hvali i smatra to svojim regionalnim remek-djelom”, ističe Jakšić.
Na pitanje kako vidi Vučićevo nepominjanje Crne Gore u svom inauguracionom govoru, on kaže da to svakako nije pozitivan korak ka poboljšanju odnosa i da je to imalo negativan odjek određenog dijela javnosti i u Beogradu, a ne samo u Crnoj Gori.
“Mislim da je Vučić imao inauguracioni govor poslije samita u Ohridu, Crna Gora bi se našla u njemu. Ta svjesna omaška ispuštanja Crne Gore iz govora je bila svjesna kalkulacija pritiska na Crnu Goru”, kazao je Jakšić.
Problem čitavog regiona je da veoma često na politiku gledamo kroz određene persone, kaže Jakšić, i dodaje da se na taj način određene političke ideje izjednačavaju s ličnostima.
“Ovakav način pristupanja je loš i odraz je političke nezrelosti i nedoraslosti, što govori i da u odnosima država postoje lični animoziteti ili simpatije, ali ipak to bitno ne određuje kvalitet međudržavnih odnosa”, zaključio je Jakšić.
