Riječ je o kamenu stiješnjenom uza zid stražnjeg hodnika jerusalimske crkve Svetoga groba dimenzija 2,5 x 1,5 metra.
Kamen se pokazao puno dragocjenijim kada je, tokom nedavne obnove crkve, tradicionalnog mjesta Isusovog raspeća i pokopa, otkrivena i njegova druga strana. Naime, jedna je strana kamene ploče išarana grafitima, a na drugoj su ostaci ornamenata.
Oltar je primjećen zahvaljujući radovima za podupiranje edikule (malenog svetišta u grčkoj i rimskoj arhitekturi) koja štiti mjesto na kojemu je pokopan Isus.
Istraživači vjeruju da ornamenti koje su otkrili na skrivenom dijelu ploče ukazuju na to da se radi o dijelu ukrašenog pročelja visokoga srednjovjekovnog oltara iz krstaških vremena.
“Sada ne možete vidjeti te složene krugove s tragovima sitnih, fino izrađenih komadića mramora i stakla”, rekao je Amit Re’em iz Izraelske uprave za starine koji je nadzirao restauratorske radove.
Re’em je i stručnjak za srednjovjekovnu arheologiju pa je konsultovao literaturu koja mu je pomogla u potrazi za kamenjem sa sličnom ornamentikom.
“Ovo je nevjerovatan artefakt”, rekao je Re’em, koji je istraživanje proveo s istoričarom Ilyom Berkovichom sa Univerziteta Ludwig Maximillian iz Minhena.
Pojasnili su da je riječ o jedinstvenoj metodi ukrašavanja koje kombinuje klasičnu, vizantijsku i ranoislamsku umjetnost. Za nju je karakteristično da se fino rezane pločice od šarenog mramora koriste za popunjavanje kružnih gravura na kamenu.
Naučnici su kazali da su oltari sa sličnim geometrijskim uzorkom pronađeni u crkvama u Rimu iz 12. i 13. vijeka.
“Crtež sa savršeno umetnuta četiri kruga oko jednoga središnjeg kruga bio je karakterističan za porodicu Cosmati, rimske zanatlije koji su radili za Papu”, pojasnio je Re’em.
Vjeruju da jerusalimsko otkriće odgovara ranijim arheološkim nalazima i izvještajima hodočasnika o krstaškoj posveti crkve i oblikovanju njenog glavnog oltara 1149. godine.
Oltar su koristili katolički sveštenici za svoje mise sve dok krstaši nijesu napustili Jerusalim, smatra Re’em.
Dodaje da ga je kasnije koristila grčka Pravoslavna Crkva sve dok zdanje nije oštećeno u požaru 1808. godine i zaboravljeno do nedavne obnove.
Izraelska udruženja za arheološka istraživanja nalaze istraživača bi trebala objaviti do kraja godine.
