Učinci četrnaestomjesečnog rukovođenja Đorđa Radulovića Ministarstvom vanjskih poslova, po Krivokapićevom nalogu, su: sistematski urušena, i na političkoj ali i etničkoj osnovi intenzivno „očišćena“, crnogorska diplomatska mreža, narušen ugled i brukanje države u svijetu, mnogobrojni skandali, ali i najgori Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore u pregovorima o pristupanju Evropskoj uniji.
Evropski zvaničnici su nas u Izvještaju obavijestili da smo nazadovali ili stagnirali gotovo u svim oblastima i da nećemo zatvoriti nijedno pregovaračko poglavlje dok se ne ostvari napredak u reformama u oblasti vladavine prava. Oslabljena je i pregovaračka struktura ostavkom ili smjenom 110 članova, a Evropska komisija je u Izvještaju prepoznala i da neka od ključnih ministarstava nijesu pokazala dovoljno posvećenosti i angažmana u procesu pristupanja Uniji. Krajem decembra prošle godine u okviru sektora za Zapadni Balkan Generalnog direktorata za susjedstvo i pregovore o proširenju, jedinica za Crnu Goru (D1) pridružena je jedinici za Srbiju. Izostala je reakcija našeg Ministarstva vanjskih poslova.
Mlađani ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović imao je preča posla od pregovora sa Evropskom unijom. Valjalo je, u koordinaciji sa Krivokapićem,
očistiti Ministarstvo i diplomatsku mrežu od kadrova bivšeg „omraženog režima“ i onih koji nijesu iskazali lojalnost sprovođenju projekta „srpski svet“. Pokrenuo je proces „krampon diplomatije“.
Obračun sa sedmorkom
Već 16. decembra 2020. odlučio je da opozove ambasadora Crne Gore pri Svetoj Stolici Miodraga Vlahovića, u Kini Darka Pajovića, ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića, ambasadorku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanku Jeknić, ambasadorku u Italiji Sanju Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića, te ambasadorku u Njemačkoj Veru Kuliš.
Istoga dana Radulovićev vrhovni šef Zdravko Krivokapić, prilikom prve posjete Briselu, iznio je, bez ijednog argumenta, krupne optužbe na račun ovih ambasadora.
- Osnovni kriterijum je bio povlačenje nekarijernih diplomata i diplomata koji su svojim nekorektnim djelovanjem u posljednja tri mjeseca nanijeli štetu, ne Zdravku Krivokapiću ili bilo kojoj političkoj strukturi, nego Crnoj Gori, rekao je Krivokapić dopisniku TVCG u Briselu.
Predsjednik Đukanović je 4. januara 2021. odbio da potpiše ukaze o opozivu sedam ambasadora. Tražio je da ministar i premijer obrazlože javno izrečene optužbe. Uslijedio je niz protivustavnog i protivzakonitog djelovanja i skandala premijera, Vlade i resornog ministra.
Krivokapić i Radulović su pozvali 4. januara 2021. na konsultacije, sa kartom u jednom pravcu, sve šefove diplomatsko-konzularnih predstavništava Crne Gore, njih 34, iz 38 ambasada. Za 18. januar 2021. zakazane su konsultacije, ali nikad nijesu održane. Crnogorske ambasade širom svijeta od tada su funkcionisale na nivou otpravnika poslova, što do sada nije zabilježeno u diplomatskoj istoriji Crne Gore.
Brukanje države
Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore 15. februara 2021. je Verbalnom notom, obavijestilo sedam ambasadora da im prestaju mandati iako predsjednik države nije potpisao ukaz o opozivu.
Zabranjen im je pristup ambasadama i zatraženo da izvrše primopredaju dužnosti, sačine zapisnike, utvrde stanje na bankovnim računima, predaju bankovne kartice…
Određeni su privremeni otpravnici poslova. Neki od ovih ambasadora su već bili u Podgorici na konsultacijama koje nikad nijesu održane.
Ambasadori Pajović i Vlahović odlučili su da poštuju Ustav i da im funkcija prestane kada predsjednik države odluči. Uslijedio je brutalni odgovor resornog apostola. Nasilno je zauzeta Ambasada u Pekingu, zamijenjene brave na vratima, pretresane lične stvari ambasadora koji je formalno još bio na funkciji. Slično je pokušano i u Ambasadi pri Svetoj Stolici.
MVP je obmanulo međunarodnu javnost i zemlje domaćine, kada je Verbalnom notom obavijestilo da je 16. februara 2021. okončan mandat ovim ambasadorima.
Tek kada se propisno obrukala u svijetu, Vlada je predsjedniku države uputila normalan prijedlog za opoziv ambasadora koji je Đukanović potpisao 25. februara 2021. Ambasadori Pajović i Vlahović podnijeli su krivične prijave protiv ministra Radulovića.
„Apostolski" udar na predsjednika
Predsjednik Đukanović je, shodno ustavnim ovlašćenjima, sredinom maja 2021, od 18 kandidata, koliko ih je predložilo MVP, dao pozitivno mišljenje za sedam diplomata. Od preostalih 11 kandidata, za jedan broj dao je negativno mišljenje, dok je za ostale dogovoreno da se obave dodatne konsultacije. Predsjednik države je tada poručio da „ni u snu“ neće podržati bilo kog diplomatu-ambasadora, koji je na bilo koji način radio i govorio protiv Crne Gore:
Dodatne konsultacije su izostale, a MVP i Vlada, ponovo su pokušali da zaobiđu predsjednika države, upućujući agremane državama domaćinima i za sporne kandidate za ambasadore, bez njegovog znanja i saglasnosti.
Đukanović je 15. juna 2021. obavijestio nadležne u tim državama da ne postoji saglasnost vlasti o prijedlogu kandidata koji bi Crnu Goru predstavljali u Albaniji, BiH, Hrvatskoj, Kini, Mađarskoj, SAD, Sloveniji, Srbiji, Svetoj Stolici, Španiji, UAE i EU.
Skandalozne manipulacije
MVP je, 9. septembra prošle godine crnogorskim ambasadama, uputilo non-pejper o dešavanjima na Cetinju 4. i 5. septembra u kojem se ocjenjuje da je policija profesionalno reagovala, a da su demonstranti, koji su bili ohrabreni od predsjednika države Mila Đukanovića i poslanika parlamentarne opozicije, inicirali teške incidente – ,,izazvali požare, napali policiju kamenjem i navodno 'Molotovljevim koktelom', a takođe je prijavljena pucnjava“.
Dokument je sačinjen četiri dana poslije dešavanja na Cetinju i u njemu je izrečeno niz netačnih konstatacija i krivotvorenih informacija o ponašanju državnih organa i povodu za intervenciju policije. Instrukcije su upućene 9. septembra, dan prije nego što je Biro za operativnu koordinaciju uopšte formirao Komisiju za analizu djelovanja i rezultata bezbjednosnog sektora tokom dešavanja na Cetinju.
Namjera je bila da se pred EU i SAD kriminalizuju Đukanović i DPS, ali i sve ostale partije parlamentarne opozicije.
Zbog ovog postupka, na prijedlog opozicije, Radulović je krajem decembra prošle godine ostao bez podrške većine poslanika Skupštine. Krivokapić je tada odbio da ga smijeni. Početkom ove godine, u sukobu premijera i Dritana Abazovića, Radulović je podržao Abazovića, pa ga je „vrhovni apostol“ optužio da od septembra prošle godine radi protiv njega. Posljednje Krivokapićevo i Radulovićevo brukanje države desilo se 26. januara. Tada je Vlada vratila ministra iz Skoplja i otkazala mu zvaničnu posjetu Sjevernoj Makedoniji.
Biće potrebno mnogo strpljivog rada i napora da se sanira šteta koju su ova dvojica činjenjem ili nečinjenjem nanijeli našoj državi i njenoj diplomatiji.
