“Bilo je dosta teškoća da se dođe do referenduma i da se preskoči prag koji je namjerno postavljen s obzirom da EU nije bila za nezavisnost Crne Gore već za očuvanje SR Jugoslavije”, ističe Lukovac.
Iako su uočene mnoge slabosti, Lukovac ističe da to ne dovodi u pitanje samoopredjeljenje za nezavisnost Crne Gore.
“Crna Gora je ipak pokazala da nije, po svojoj veličini i strukturi, država koja ne može samostalno da se izdržava. Mnogo toga ostaje za naredni period, jer se za 16 godina se nije sve ostvarilo, a to će biti zadatak budućih vlasti”, smatra Lukovac.
Podsjeća da je tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić imao pozitivan odnos prema opredjeljenju Crne Gore za nezavisnost i da je zbog toga trpio kritike sadašnjeg predsjednika Aleksandra Vučića. Sve što se sada događa je, smatra, rezultat pokušaja da se popravi nešto što je neko od njegovih prethodnika uradio.
“Sadašnje rukovodstvo ima odnos koji je imala politika Slobodana Miloševića s tim što koriste mnoge činioce koji bi u tome pomogli. Posebnu ulogu ima SPC koja je otvoreno svojevremeno govorila da ne prihvata i ne priznaje Crnu Goru. To je politika koja će koštati Srbiju nepovjerenja kod susjeda”, smatra Lukovac.
Pokušaji da se stvore snage koje će preokrenuti situaciju u Crnoj Gori su, prema njegovim riječima, uzaludni. Crna Gora ima sposobnost da se odupre takvoj politici, ističe Lukovac i dodaje da je dijalog između Crne Gore i Srbije neophodan.
Na Crnoj Gori je, smatra Lukovac, da ispuni svoje obaveze kada je riječ o članstvu u EU i da, kako je kazao, bude spremna za prijem.
“EU ima dosta drugih proriteta. Mi smo proteklih godina dosta izgubili i dobili smo negativne ocjene. Doveli smo u sumnju one u EU koji su očekivali da Crna Gora biti prva na redu za ulazak u EU. Dosta je problema na našoj strani, a EU će morati rješavati svoje prioritete”, kazao je Lukovac.
Iako je Skupština donijela odluku da se Crna Gora razvija kao ekološka država, na tom planu je jako malo učinjeno, smatra on.
„Crna Gora bi trebala u narednom periodu da se posveti afirmisanju, njegovanju i obogaćivanju onoga što naša priroda znači za kvalitet života. Trebala bi da bude jedan od modela u zaštiti životne sredine u međunarodnoj zajednici”, zaključuje Lukovac.
