Da, otvoreni um i razum je neophodan da bi se razmotrio "Open Balkans" ili bilo koji društveni koncept, a naročito da bi se usvojio ili potpisao. Moraju se analizirati prednosti i mane i to detaljno i ozbiljno ne zanoseći se bombastičnim političkim proklamacijama već temeljito odraditi ekonomsku i političku cost-benefit analizu.
Mi ekonomisti to obavezno radimo čak i za ordinarne projekte na nivou preduzeća ili mjesnih zajednica, a kamoli za projekat od krucijalnog državnog društveno-ekonomskog značaja. Nije da nije publikovan solidan broj takvih analiza od respektabilnih umova koje su gotovo jednoglasne u stavu da nam "Otvoreni Balkan" ne donosi ništa novo niti dobro što ne postoji u već postojećim inicijativama i da nas u ozbiljnom dijelu vraća unazad po dionicama koje smo već prešli. I od institucija EU i respektabilnih pojedinaca izrečene su utemeljene rezerve prema ovom projektu.
Uprkos svemu, naš premijer Berija kaže da ga niko nije ubijedio u loše strane "Otvorenog Balkana" i poput razmaženog derišta prnja po sjednicama Vlade i medijima i najavljuje analizu od strane njegovih kadrova i ide na kanabe kod Vučića da to razmotri. Pošto su njegovi pretkoalicioni ugovori i razni memorandumi rađeni maksimalno na dvije strane, mogu da zamislim obim i serioznost te analize, a Vučić i Rama su donosioci najvećih političkih problema toga projekta.
Berija, i ne pomišljaj na helikoptersko ustoličenje "Open Balkana" i utemeljenje Crkve Srbije na silu, jer ćemo srušiti Vladu, ne samo kao instituciju. Izvukli smo pouku sa Cetinja. Moraš uzeti u obzir i građane i mišljenja što se suprotstavljaju tvojim nakanama, jer bi se trebao osjećati kao premijer svih građana. No, to je nemoguće, ti si samo Vučićev potrčko koji radi za "thin Gipsy fee", kako kaže Leonard Koen. Ti si sigurno shvatio ovo pod navodnicima, ali zbog čitalaca moram objasniti da se radi o sitnom ciganskom šićaru. Otvorimo sad malo um. Ko podržava "Open Balkans"? Eskobar je li? Ne, Podgoričani, onaj Eskobar što ga pominje Brčko na radiju što je dilovao psihodeličnu robu, nego Eskobar US diplomata koji diluje psihodelične političke vizije. Nisam pročitao podršku "Otvorenom Balkanu" sa nivoa najvažnijih američkih donosilaca političkih odluka, to su ozbiljni ljudi.
Držim da je Eskobarova uzdržana podrška posljedica prava terenskih diplomatskih izvršilaca na izvjestan nivo improvizacije. A Eskobar je Rambo američke diplomatije i bio je na žestokim mjestima kao što su Pešavar, Irak, Bolivija, Srbija i slične sretne destinacije koje je ostavio u blagostanju. Zato Berija njegove i najsitnije improvizacije doživljava kao božije objave i počeo je da se duva i prči, što bi Draginja rekla, ne bi li i on ostavio impresivni utisak Eskobarove tjelesne figure.
Zatim Varhelji – Orbanov i Vučićev pion čije terenske eksplikacije imaju veze sa stavovima EU kao ove moje sa diplomatskim manirima. Mađari imaju pravo na svoje stavove u okviru EU, ali Srbi nemaju dok su na tri stolice i jasno ne definišu svoju poziciju. Naravno da i mi imamo pravo na svoj stav, naročito o svojoj sudbini. Onda Vučić. Srbija nas formalno priznaje kao pseudodržavu i to zbog članstva u NATO-u, a i to samo dok Putin ne pobijedi ili se desi neka slična kataklizma. A kao narod nikad nas nisu ni priznavali i rado bi nas okupirali i izbrisali. Zašto bi nama bilo važno njegovo mišljenje? Mi hoćemo u EU, a ne u Srbiju. Rama je isto za OB, ali mi je sumnjiviji od Vučića jer vjeruje u njegovu ljubav i iskrene namjere prema Albancima. I kao šlag na tortu stiže podrška OB ruskog ministra inostranih poslova Sergeja Lavrova, koja definitivno govori o apsurdnosti cijele ove priče. Znate šta, zašto ovako genijalnu ideju kao "Open Balkans" trošiti na nas Balkanjerose.
Zašto nakon ovolike iskrene podrške ne predložite "Open World" pa uključite Sjedinjene Države, Rusiju, EU, Ukrajinu, Kinu pa na principu slobodnog protoka robe, ljudi, ideja i kapitala ne donesete blagostanje svijetu i oslobodite nas straha od uspostavljanja novog svjetskog poretka koji se evo počinje rađati u krvi. Tada ćemo mi sami izbrisati svoje granice. Predlažem da himna tog novog svijeta bude Lenonova pjesma „Imagine“. Do tada moraćemo ipak pomalo misliti svojom glavom. I tu mi pade na um genijalna ideja: da mi nezavisni, slobodoumni građani, sa ultrasima, čuvenim navijačima naše reprezentacije, napravimo stranku i rasturimo monopole stranački i nacionalno ukopanih demagoga. Što je sad smiješno? Pa na samo jednom okupljanju pokazali su više razuma, duha, kreativnosti i ljubavi nego kompletna naša politička scena u posljednjih trideset godina.
