Iako je prvobitno djelovalo kako to pitanje neće biti potezano neposredno po izboru nove Vlade, inicijativa Otvoreni Balkan ipak se pominje. I to sa najodgovornije pozicije.
Premijer Dritan Abazović prošle je sedmice u dva navrata govorio o Otvorenom Balkanu, iskazujući afirmativne stavove, pri čemu je ‘savjetovao’ i Kosovu da se opredijeli za pristupanje krugu država u kojem su trenutno Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija.
“Otvoreni Balkan je napravljen za šest država, nije pravljen za pet i po ili tri i po države, već za šest”, poručio je Abazović.
Zagovornici i oponenti
Oni koji afirmišu ideju Otvorenog Balkana, najčešće će reći kako ona vodi ka stabilnijoj i bezbjednijoj regiji, ali i da će ona donijeti veliku ekonomsku korist svim članicama. Dodaće i kako inicijativu ne treba politizovati.
Sa druge strane, oponenti se mogu podijeliti u dvije kategorije. Oni realističniji poručiće da Otvoreni Balkan baš i ne donosi bilo kakve benefite u odnosu na postojeće stanje. Skeptici će, pak, ustvrditi da je u pitanju ponovni pokušaj ‘uvođenja’ velikodržavnih projekata na mala vrata. I jedni i drugi ipak su saglasni povodom toga kako treba odbaciti Otvoreni Balkan i gledati isključivo ka preostalom putu do članstva u EU.
Da li u Crnoj Gori postoji podrška?
Kada je u pitanju Otvoreni Balkan, jedno od suštinskih pitanja jeste – da li u Crnoj Gori postoji institucionalna podrška pristupanju? Odgovor bi vrlo lako mogao biti potvrdan.
Naime, u slučaju da o tome bude odlučivala Vlada, a Abazović ostane pri afirmativnom stavu o inicijativi, jasno je kako bi nju podržala većina ministara, od onih iz njegove URE i njoj bliskih, pa do onih iz Socijalističke narodne partije.
Bude li eventualno to pitanje potegnuto i u samoj Skupštini, jednako je jasno da i tamo, uz Demokratski front i Demokrate, postoji većina.
Za razliku od Abazovića, Đukanović je skeptik
Sa druge strane, u procrnogorskim strankama od početka je prisutna skepsa povodom Otvorenog Balkana, koju dijeli i predsjednik države Milo Đukanović. On je o tome govorio i prilikom jučerašnje posjete Njemačkoj, navodeći kako ne misli da je riječ o “optimalnoj inicijativi”.
“Prije je doživljavam kao neku vrstu replike na Berlinski proces. Rezlika je veoma očigledna u korist Berlinskog procesa. Berlinski proces okuplja sve zemlje Zapadnog Balkana, a Otvoreni Balkan okuplja samo tri zemlje. Berlinski proces počiva na evropskim standardima i on je komplementaran sa procesom pridruživanja. Dakle, sve što radimo kroz Berlinski proces, radimo na dostizanju standarda koji će nas u finalu kvalifikovati za članstvo. Otvoreni Balkan ne insistira na evropskim standardima i na neki način, meni se čini, Open Balkan je pripremljena inicijativa koja bi bila neka vrsta alternative za članstvo zemalja Zapadnog Balkana u EU. Ja ne mislim da nam ne treba alternativa, treba nam članstvo. ", istakao je on juče.
Šta kažu na Kosovu?
Dok je predsjednik Albanije Edi Rama krajem prošle godine poručio kako će svi u Otvoreni Balkan, jer “ne postoji drugi put”, predsjednica Kosova Vjosa Osmani u isto je vrijeme kazala da ta inicijativa “nije izgrađena na osnovnim principima regionalne saradnje” i “da šest država Zapadnog Balkana nemaju jednak tretman u toj inicijativi”.
“Kosovo neće dozvoliti da se tako nešto dogodi”, kazala je ranije Osmani.
Još eksplicitniji bio je premijer Kosova Aljbin Kurti, koji je prošle godine decidno tvrdio da je u pitanju “Otvoreni Balkan za uticaje sa istoka, posebno iz Ruske Federacije i Kine“, kao i za “autokratiju, korupciju i ratne zločince”.
No, zaista se i postavlja pitanje kako bi ravnopravnost u Otvorenom Balkanu bila uopšte moguća kada, recimo, jedna od članica ne priznaje postojanje druge, kako je to u slučaju Srbije i Kosova.
Rama negodovao zbog stavova Prištine
Edi Rama u više je navrata negodovao povodom stavova zvanične Prištine o inicijativi.
No, kada je u pitanju Tirana, sa podozrenjem je dočekano prošlonedjeljno odbijanje da Rezolucija o genocide u Srebrenici bude uvrštena na dnevni red parlamenta. Opozicione demokrate, koje su nedavno organizovali i ulične proteste protiv Otvorenog Balkana, tvrdili da je to samo pokazatelj da Ramini socijalisti rade u korist predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Socijalisti su, sa druge strane, kratko odgovorili da neće da glasaju za akt koji predlaže Salji Beriša, koji je, kako su oni naveli, kao predsjednik Albanije, svojevremeno kršio embargo prema Jugoslaviji, dostavljajući srpskoj vojsci naftu.
Šta kažu u Bosni i Hercegovini?
Navikli smo da su u Bosni i Hercegovini podijeljeni povodom svega, a tako je i sa Otvorenim Balkanom.
Jedan od članova Predsjedništva BiH Željko Komšić nekoliko puta govorio je o Otvorenom Balkanu, no nijednom afirmativno. Kazao je kako je u pitanju ista ideja kao i Berlinski proces, s tim što od Otvorenog Balkana nijedna članica neće vidjeti ni eura.
Ni predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović ne vidi razlog za pokretanje inicijative Otvoreni Balkan kada već postoji Berlinski proces.
Očekivano, potpuno drugačije na Otvoreni Balkan gleda treći član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je išao toliko daleko da je poručio – “kamo sreće da smo dio te inicijative”.
U junu u Ohridu, u septembru u Srbiji
Poznato je već kako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jedan od ključnih promoter Otvorenog Balkana, a nedavno su on i Rama održali video konferenciju sa premijerom Sjeverne Makedonije Dimitrom Kovačevskim.
Dogovorili su da u junu održe liderski samit Otvorenog Balkana u Ohridu, a tamo će potpisati nekoliko memoranduma koji predviđaju saradnju u kulturi, turizmu i ekonomiji.
Srbija će u septembru biti domaćin sajma vina i hrane, na kojem će artikle, osim proizvođača iz te države, predstaviti i oni iz Albanije i Sjeverne Makedonije.
Brojna pitanja bez odgovora
I dok je ideja o Otvorenom Balkanu i dalje živa, no u stvarnosti prepolovljena, i dalje ostaje pitanje kakvu bi konkretnu korist od svega toga mogla imati Crna Gora?
Lijepo je, svakako, znati da se Beograd i Tirana više usmjeravaju na međusobnu saradnju, ali je upitno na koji će način funkcionisati čitava priča ako u njoj hipotetički bude svih članica, pa i Kosovo koje ne priznaju ni Srbija ni Bosna i Hercegovina?
Crnogorska javnost za sada na ta, ali ni na mnoga druga pitanja nije dobila jasne odgovore – osim ukoliko se pod tim ne podrazumijevaju formalne i neodređene fraze, ili politizacija.
