Kad se saberu svi aplauzi, ovacije i duboki uzdasi koji su ispratili šesti Made in New York Jazz festival Montenegro, koji je počeo preksinoć na sceni Sinhro u Tivtu, publika u Crnoj Gori je dobila novog miljenika, džez trubača Fredija Hendriksa. Njegovu strast, vještinu i muzikalnost, način na koji hvata vazduh prije nego svom instrumentu podari zvuk publika je pozdravljala oduševljeno i proizvela novu zvijezdu ove džez smotre.
U kasnim popodnevnim satima kiša praćena grmljavinom unijela je dozu uznemirenosti u plan da muzika bude jedino što će se čuti u Porto Montenegru te noći, no oblaci su se na vrijeme razišli i omogućili organizatorima da bez bojazni ostvare svoju misiju.
Festival je počeo uz zvuke saksofona Jakova Mejmana, umjetničkog direktora njujorškog džez festivala. Razlog za specijalno solo otvaranje je, prema riječima Vladimira Maraša, činjenica da je Mejman dva dana prije nastupa postao otac.
ODGOVOR NA HITOVE
Maraševa kompozicija „London sax“ zagrijala je oficijelni dio koncerta kome je prisustvovao veliki broj ljubitelja džeza i muzike uopšte. Na bini su, uz autora kompozicije za klavirom, bili bubnjar Peđa Milutinović, Ljuba Paunić na saksofonu, Šule Jovović na gitari, klavijaturista Enes Tahirović, trubač Fredi Hendriks, kao i Džon Li na basu, jedan od najcjenjenijih džez muzičara na svijetu koji u svom bogatom skupu priznanja ima i nagradu Gremi.
Nevjerovatno je do koje mjere muzičari koji su se dan ili dva ranije sreli, mogu da zvuče ujednačeno i stopljeno kada ih vodi emocija. Džez je muzika koja ne sputava, što je u skladu sa njenim prvobitnim značenjem, skidanjem lanaca i otklonom od ropstva, glasom kojim stavlja do znanja da duša nije ničije vlasništvo do čovjeka s kojim je rođena. Spajanju svih tih impulsa prisustvovali smo u Tivtu, u vjetrovitoj noći, uz uzburkano more i uz ogromnu podmornicu koja je baš u toku ovog koncerta poprimila odlike simbola neodvojivosti svih dokučivih svjetova.
Džon Li i Vins Ektor su u svim kompozicijama zadavali ritam, Sajrus Čestnat je suvereno nosio melodije, a Šule Jovović je dokazao da je gitarista svjetskog ranga i da se savršeno uklapa u ono što prekookenaski gosti donose u Crnu Goru.
Publika je najbolje odgovorila na svevremenske hitove poput, „Hello“ Lajonela Ričija, „Stairway to heaven“ ,,Led Cepelina“ i „Just the two of us“ i „Ain't no sunshine“ Bila Vajdersa. Tom posljednjom je svoj dio nastupa otvorila Lezli Harison koja je na pozornicu došla s longetom na ruci, ali joj to nije smetalo ni da pusti glas ni da otpleše obje kompozicije s osmijehom i ushićenjem.
Njen glas je dubok, prodoran i sugestivan, prati granice zvuka bez potrebe za pretencioznim izbačajima, i njen osjećaj za pripadnost skupini i za koegzistiranje na sceni je posebno dolazio do izražaja.
MAGIČNI VRAT
Nastup Stenlija Džordana je zaista bio atrakcija, kao što je i najavljivano. Stajao je sam na sceni i proizvodio magiju na vratu gitare, pomalo distanciran od publike i zanesen magnetnim poljem koje ga uporno drži na putu zvučne impresije. Ponekad se činilo da je u pitanju improvizacija, a već u sljedećem kao da je svaki, pa i najdiskretniji prelaz bio već toliko puta oproban i davno zapisan. Kod takvih solo „igrača“ (ovdje je zaista simpatična ta engleska upotreba riječi „player“ za osobu koja svira) ponekad steknemo utisak da u bendovima neće moći da se uklope, no Džordan je svoju muziku podijelio i sa Čestnatom, Ektorom i Lijem. Pokušali smo da ga pitamo da li je sa nekim od muzičara koji su nastupili sinoć na Made in New York Jazz festivalu Montenegro ranije nastupao, ali nije bio raspoložen za izjave. Bio je posvećen svom instrumentu i u trenucima dok je bio van scene.
U pojedinačnim utiscima izdvajaju se, osim lekcije iz „tapinga“ koju je Džordan održao, duvački „dvoboji“ Jakova Mejmana i Fredija Hendriksa u toku kojih je i publika hvatala vazduh zajedno sa muzičarima. Kombinacija saksofona i trube imala je posebnu ulogu u davanju svečanog tona okupljanju u Tivtu.
Na kraju koncerta svi su akteri festivala bili zajedno na sceni za završnu solo „bitku“ i duge aplauze. Posebno dirljiv momenat za nas iz Crne Gore je bio solo Šula Jovovića koga je i Stenli Džordan ispratio s divljenjem i potrebom da uhvati Šulov zalet. Sa ništa manjim oduševljenjem su i publika i akteri sa scene, iskusni gosti festivala, ispratili i solo Enesa Tahirovića. To je svojevrstan dokaz da u Crnoj Gori imamo potencijal koji nerijetko uzimamo zdravo za gotovo i da imamo muzičare koji nas mogu dostojanstveno predstavljati u svijetu.
Sinoć je u klubu „Sejdefa“ nastupao beogradski „Drumbooty“, a centralni karavan se iz Tivta preselio u Podgoricu i večeras će, u 21 sat, ponovo u istom sastavu nastupiti u Atrijumu Kapital plaze.
GOSTI ODUŠEVLJENI CRNOM GOROM
Neposredno prije koncerta trubač Fredi Hendriks je rekao za Pobjedu da je prvi put u Crnoj Gori i da je atmosfera u koncertnom prostoru sjajna, kao i u Tivtu, uostalom.
“Malo smo svirali na ulici da prolaznici i turisti osjete kako zvučimo, ali definitivno se radujemo ovom nastupu”, rekao je Hendriks.
S nekima od muzičara s kojima dijeli ovih dana scenu u Crnoj Gori je nastupao i ranije, s nekima će prvi put.
“Uvijek sam uzbuđen kada je muzika u pitanju”, rekao je Hendriks.
I Džon Li je za Pobjedu rekao da će publici ponuditi najbolji šou koji su u stanju da prirede.
“Na probi je bilo baš dobro. Sviram često zajedno za ovim ljudima, ali s muzičarima odavde prvi put. Vrlo dobri muzičari”, rekao je Li neposredno pred početak koncerta.
Pijanista Sajrus Čestnat Crnu Goru je nazvao ne samo dobrom džez adresom, već dobrom adresom uopšte.
“Moja supruga i ja uživamo od trenutka kad smo stigli”, rekao je Čestnat i dodao da je proba bila dobra i da se nada da će „poslati dobru muziku u atmosferu“, što su na kraju i uradili.
“Svirao sam ranije sa Džonom Lijem, Fredijem Hendriksom, radio sam neke stvari i sa Stenlijem Džordanom, a imao sam priliku i da radim sa nekim lokalnim muzičarima odavde i stvarno je lijepo poznavati ih”, rekao je Čestnat za Pobjedu.
Festival Crnu Goru nikad nije napustio
Festival je prošle godine odgođen, ali, prema riječima Vladimira Maraša, direktora festivala, prošlu godinu je odgodio i cijeli svijet.
“Kao najbolji mogući način da ljubiteljima džez muzike nadoknadimo propušteno, crnogorska kuća ,,Rabit rekords“ u saradnji sa Made in New York Jazz competition, odlučila se na korak koji nas vraća na pravo mjesto – u žižu festivalskih aktivnosti u Crnoj Gori. Deset dana džez muzike u našoj zemlji, čak dva potpuno različita festivalska izdanja u samo dvije sedmice, mnoštvo manjih programa, dva regionalna džez spektakla u klubu ,,Sejdefa“, street jam session programi u Porto Montenegru i u Podgorici naš su način da odgovorimo na letargiju kojom je svijet bio obuzet prethodnih par godina”, rekao je Maraš.
U ime organizatora s druge strane okeana publici se obratio i Majkl Brovkin.
“Samo nedjelju dana prije nego što smo došli jedan je njujorški list objavio članak u kome piše da se Made in New York Jazz festival vraća u Crnu Goru. Mogu vam garantovati da Crnu Goru nijesmo napuštali”, rekao je Brovkin.
