Špadijer je govorio i o potrebi ujedinjenja svih suverenističkih snaga u zemlji, kontaminiranoj medijskoj sceni, anesteziranoj akademskoj zajednici…
*U fazi smo još jednog političkog eksperimenta sa manjinskom vladom. MIslite li da je ona, bar privremeno, rješenje za duboku krizu u kojoj se Crna Gora nalazi?
ŠPADIJER: Vlada koja se ovog časa dogovara djeluje kao iznuđeno rješenje. Za njen izbor se završavaju procedure koje bi trebalo da podijele resore i obezbijede većinu u parlamentu i tako pribave “volju građana”. Kako je vlada jedan od glavnih institucija za funkcinisanje države, nije se smjelo ostaviti ovoliko vremena da odluke donosi pala garnitura. Ne znam da li će nova vlada biti dobra ili loša, koliko će trajati i kako će funkcionisati, ali u ovom času je nužna. Trebalo je zaustaviti propadanje, slobodan pad u ponor prošlosti i rušenje stubova na kojima treba da počiva država sa evropskom perspektivom.
Crnoj Gori je potreban predah do novih izbora. Lokalni izbori su pokazali da se mijenja politička scena u Crnoj Gori i da nema više vječitih dobitnika i stalnih gubitnika. Dobro je što su manjinske partije konstintuent vlasti jer je njihova privrženost državi neupitna. Oročena vlada će se nositi sa nizom veoma teških unutrašnjih problema i morati da odgovora na kompleksne izazove na međunarodnom planu. Pitanje je hoće li DPS, kao garant opstajanja te te vlade, uspjeti da suzbije svoju političku aroganciju i otvori prostor za novu demokratsku praksu. Nadam se da će nova vlada legitimitet potvrđivati u Podgorici, u Skupštini, a ne u Ostrogu, Beogradu ili nekim ambasadama. To je preduslov da u nove izbore uđemo sa manje tenzija i razdora.
*Prije ili kasnije vanredni paramentarni izbori će odrediti dalji put Crne Gore. Da li suvernističke snage mogu da se ujedine i definitivno pošaju u prošlost rušitelje ove države?
ŠPADIJER: Crna Gora ne može biti stabilna država ako nema vlast kojoj su priroritet crnogorski nacionalni interesi, i u kojoj Crnogorci i drugi narodi koji je drže za jedinu svoju domovinu, presudno artikulišu te interese. Za razliku od mnogih evropskih demokratija koje su davno utemeljile svoju nacionalnu državu i usaglašavaju parcijalne interese svoga građanskog društva na izborima i u svojim skupštinama, mi u Crnoj Gori koristimo demokratiju da bi stalno dovodili u pitanje samo postojanje države. S jedne strane borimo se da učvrstimo nezavisnost zemlje, da formiramo praksu i svijest da je to u interesu svih njenih građana, dok druga strana, a to je svijest koju formira velikosrpski projekat, vidi Crnu Goru kao dio srpskog svijeta. Dok prvi nastoje da emancipatorskim sredstvima ojačaju državu i pridruže je razvijenom svijetu, drugi pokušavaju mitovima, svetosavljem, snovima o obnovi Nemanjićke države i pod ruskim pokroviteljstvom, vrate Crnu Goru na dileme devetnaestog vijeka.
Za njih nije važno hoće li Crna Gora biti monarhija ili republika, demokratska ili despotska, važno je da bude srpska. Dakle, nije nikakva novost da kažem da je Crna Gora suočena sa srspkim hegemonizmom, koji za svoje aspiracije ima pristalice ovdje. Crna Gora ne može biti stabilna država ako nema vlast kojoj su priroritet crnogorski nacionalni interesi, u kojoj Crnogorci i drugi narodi koji je drže za jedinu svoju domovinu, presudno artikulišu te interese.
To je istorijska i savremena pouka za sve suverenističke snage da shvate svoju odgovornost za državu i podsticaj procesa koji će tu državu činiti kulturno, privredno, politički, obrazovno i bezbjednosno prepoznatljivim subjektom u savremenom svijetu.
Može li se razjedinjeni suverenistički blok objediniti za izbore? Naravno da može i za to imamo primjer sinergije svih suverenističkih snaga u zemlji i dijaspori u pripremi referenduma 2006. godine. Taj savez se raspao jer su partije za sebe nastojale kapitalizovati njegove rezultate.
*Kakvu ulogu tu može odigrati Pokret 21. maj u kojem ste angažovani?
ŠPADIJER: Pokret 21. maj je sakupio građane koji nijesu htjeli da se svrstavaju u partijske torove. Taj građanski pokret je veoma aktivan na političkoj sceni i poziva na jedinstvo suverenista, tražeći od partija i lidera da se odreknu sujete, pređu preko razmirica, oslobode animoziteta u cilju uspostavljanja pune građanske demokratije i multietničke države sa jakim institucijama, garantima građanskih sloboda, čuvanja antifašitičke tradicije, osjećaju pravde… Sam naziv 21. maj budi asocijacije i sjećanje na jedinstvo suverenista koje je tada postignuto i upućuje na katarzu od svih sebičnosti koje smo pokazali zapostavljajući osnovni cilj.
*Da li je moguće krenuti u ozbijno saniranje svih šteta keronacionalističke vlasti sa ovako kontaminiranom medijskom scenom i anesteziranom akademskom zajednicom?
ŠPADIJER: To su pitanja na koja se ne može dati precizan odgovor. U podijeljenom društvu svaka partija i jača interesna skupina ima svoje portale, novine, radio i tv stanice. Takođe, u nešto manjoj mjeri imaju i svoje intelektualce, svoje NVO, donekle i univerzitete, akademije, fakultete i institucije.
Ne bih rekao da je naša akademska zajednica anestezirana. U javnosti vlada pasji jezik koji ne uvažava dostojnstvo ljudi i obeshrabruje pametne. I pored svega česte su reakcije intelektualaca na društvene pojave. Nažalost, u odbrani svojeg ognjišta.
Oni su oguglali na ćoteke koje dobijaju od protivnika, dok se intelektualci koje “sve rane svoga roda bole” ne odlučuju da uđu u taj ring u kome su dopušteni svi udarci. Naivno bi bilo očekivati da će samo akademska zajednica (kako to moćno zveči) i mediji (nekad sila, a sada siledžija) dekontaminirati minsko polje koje je postavila apostolska vlast. To je posao cijelog društva i ne na silu, već strpljivo.
U Crnoj Gori smo svi u istom čamcu i veslamo prema Evropi, iako moramo stalno izbacivati vodu da ne potonemo. Valjda ćemo stići.
