Nakon što je predsjednik Vladimir Putin ove sedmice objavio da Rusija regrutuje oko 300.000 rezervista i vojnih veterana da pojača svoje ratne napore u Ukrajini, međunarodni letovi iz ruskih gradova brzo su rasprodati. Ovaj najnoviji talas ruskog egzodusa uključivao je Antona Šalajeva, 38-godišnjeg višeg menadžera u IT kompaniji, i 15 kolega.
Za manje od jednog dana, svi ovi vojno sposobni ljudi napustili su svoje relativno udobne živote u centru Moskve kako bi odletjeli u Jerevan, glavni grad Jermenije. Zbog Putinovog rata, Šalajev je ubacio knjigu, iPad i laptop u ranac i napustio Rusiju.
Šalajev i njegovi saradnici su pravi tech geekovi, proizvođači visokovrijednih kompjuterskih igrica. Oni predstavljaju najpametnije i najbolje u svojoj zemlji, članove tehnološke elite koja je bila ekonomski temelj nove ruske srednje klase. Na posljednjem selfiju iz Moskve, Šalajev je mahnuo šoljom za kafu na kojoj je pisalo „Ne danas, Satano“.
Zašto nijeste htjeli da budete pozvani da se borite u Ukrajini?
Šalajev: Na dan kada je Putin objavio rat, znao sam da se nikada neću boriti u ime ovog novog nacističkog Rajha. Oni su moji lični neprijatelji: plaćenici koji mi kradu moju zemlju, okupiraju strane teritorije i ubijaju nevine ljude. Komandanti Putinove vojske imali su dosta vremena da odbiju svoje ugovore; umjesto toga, sada regrutuju više topovskog mesa.
Stoga sam odlučio pomoći Ukrajincima koji pate od ovog užasa – platiti skloništa u Kijevu kriptovalutom i pisati antiratne postove na društvenim mrežama. Da ohrabrim Ruse kod kuće, rekao sam: „Momci, vidite, ovo pišem iz Moskve.
Kako je izgledalo vaše bjekstvo?
Šalajev: Za razliku od državnih kompanija kao što su Yandex ili Mail.ru Group, koje tjeraju svoje zaposlene da ostanu, mi smo bili nezavisni od državnog finansiranja, pa smo odmah donijeli odluku da se preselimo.
Atmosfera na pasoškoj kontroli na aerodromu bila je tiha, ali napeta; ljudi koji su čekali let oko mene razmjenjivali su nervozno poglede. Kupio sam kartu neposredno prije objave — već smo čuli glasine o mobilizaciji — tako da me koštala samo oko 300 dolara. Ali moje kolege su sljedećeg dana dobile karte i koštale su više od 1.000 dolara.
Odlazak je bio super stresan. Graničari su svakog od mojih prijatelja odveli u jednu malu prostoriju, ispitivali ih, pitali da li su ikada služili vojsku, a ako nijesu, zašto nijesu. A znate i onaj tip lukavih graničnih službenika koji se šali: "Aha, odlazite na dan regrutacije". Naravno, provjerili su da li se naša imena nalaze u bazi podataka za mobilizaciju.
Da li ste, zapravo, služili vojni rok kada ste napunili 18 godina?
Šalajev: Ne, upisao sam Moskovski državni institut za međunarodne odnose, koji je imao vojni odsjek, tako da me je to oslobodilo obaveze službe. Studirao sam političke nauke i sanjao da postanem ruski diplomata - ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je tamo diplomirao. Dugo sam sebe smatrao ruskim patriotom, spremnim da služim.
Kada sam se upisao na fakultet, 2001. godine, postojala je neka ideološka raznolikost: imali smo neostaljinistu koji nas je učio o tome kako je „Josif“ vladao gvozdenom šakom, ali sljedeći čas bi bio sa profesorom koji bi nam govorio o liberalnim vrijednostima. Danas škola regrutuje učenike za tajne službe. A nedavno sam čuo da je dekan pozvao studente da pozovu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da se preda.
Što mislite o donošenju odluka Kremlja?
Šalajev: Nekoliko staraca i vojska zombija vode nas u pakao. Kažem to zato što su se ljudi oko mene u Rusiji ponašali kao da ih je ugrizao zombi, uvlačeći cijelu moju zemlju u strašni rat. Sve što sam vidio su ruski muževi gubitnici kako tuku svoje žene, dok je čitava trula kuća državnog sistema moj narod pretvorila u vojsku mrtvih.
Oni su moji neprijatelji.
Što znate o situaciji u Ukrajini?
Šalajev: Stalno pratim ratne vijesti u Ukrajini—i tražim najbolje, najobjektivnije analitičare. Moji glavni izvori o zločinima su ukrajinske izbjeglice iz gradova koje su bombardovale ruske snage.
Shvatam da bih radije otišao u zatvor nego da se borim protiv ukrajinske vojske. Otvoreno prihvatam svoju antiratnu poziciju. Pozivam svoje pratioce na društvenim mrežama da doniraju Ukrajincima. Cijeli ovaj rat je zločin protiv čovječnosti.
Što mislite o ruskim državnim medijima?
Šalajev: Ruska propaganda je oružje, a gadovi koji tamo rade su ratni zločinci. Najveća krivica u čitavoj ovoj tragediji pripada maloj grupi staraca na vrhu: oficirima KGB-a.
Da li i sami osjećate krivicu?
Šalajev: Krivim sebe za naš nemaran život, za naš hedonizam. Bili smo potpuno opušteni, gomila kompjuterskih štrebera koji su uživali u sretnoj i udobnoj deceniji moskovskog života, stvarajući i igrajući naše igrice. Mislili smo da je cijela zemlja poput nas, nijesmo poznavali svoju zemlju.
24. februara, kada je počela invazija na Ukrajinu, postalo mi je jasno da starac nema šta da izgubi. On je psihopata i nije ga briga što će biti sa svima nama, sa našom ekonomijom, sa našom budućnošću.
Moja jedina nada je da ima neki instinkt za samoodržanjem koji će ga spriječiti da nas sve digne u vazduh nuklearnim bombama.
