Crnogorski glumac mlađe generacije, Vukan Pejović, rođen je 25. jula 1995. godine na Cetinju, gdje je završio osnovnu i srednju školu, kao i specijalističke studije na Fakultetu dramskih umjetnosti u klasi redovnog profesora Branimira Popovića, sa predstavom „Teško je reći zbogom“ (tekst Miro Gavran, režija Ferid Karajica).
Igrao je u 22 pozorišne predstave, od kojih je posljednja odigrana u Italiji, u Teatro Stabile delle Arti Medioevali, a riječ je o predstavi „Freetime“ (tekst Gian Maria Cervo i Presniakov Brothers, režija Pierpaolo Sepe).
Čak deset predstava je odigrao u Crnogorskom narodnom pozorištu, od kojih se izdvajaju: „Bure Baruta“ (tekst: Dejan Dukovski, režija: Dejan Projkovski), „Mamu mu ..... ko je prvi počeo“ (tekst: Dejan Dukovski, režija: Luka Cortina), „Ekvinocijo“ (tekst: Ivo Vojinović, režija: Ivica Kunčević), „Istraga“ (tekst: Aleksandar Radunović, režija: Stefan Sabljić), „Bura“ (tekst: William Shakespeare, režija: Dejan Projkovski), „Zimska Bajka“, (tekst William Shakespeare, režija: Dino Mustafić); ... zatim u Kraljevskom pozorištu Zetski dom igrao je u predstavi „Porodica sjećanja“ (režija: La Fura dels Baus); Gradskom pozorištu u Podgorici „Modro blago“ (tekst: Stevan Koprivica, režija: Staša Koprivica); Barskom ljetopisu „Sveti i prokleti“, (tekst i režija: Obrad Nenezić); na Purgatorijama u Tivtu u predstavi „Gorska drama“ (tekst i režija: Obrad Nenezić); Nikšićkom pozorištu u predstavama „Inspekcija“ (tekst Stevan Koprivica, režija: Goran Bulajić) i „Aura“ (tekst: Sara Đurović, režija: Nevena Rajković)…
Vukan se oprobao i u serijama, pa ga je publika mogla vidjeti na malim ekranima u ostvarenju „Božićni ustanak“ (režija: Željko Sošić), potom u seriji „Grudi“ (režija: Marija Perović), takođe i u filmu „Magični ključ“ (režija: Draško Đurović), kao i u kratkom igranom filmu „Oče naš“ (režija: Sara Stijović).
Za one koji to možda nijesu znali, Vukan je talentovan za jezike, pa tako tečno govori engleski i ruski jezik, a zna i osnove italijanskog. Kad ima vremena, trenira kik-boks kod Džime.
Voli skijanje, planinarenje, fudbal (koji je trenirao kao mlađi), šah, putovanja i dobro druženje...
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Kućica na drvetu, igranje kockica, traženja, planova, fudbala u dresu Bajern Minhena, bezrazložna konstantna radost, bezbrižnost i da zovem roditelje ispod balkona da mi bače „koji dinar“.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što se malo više pitam... Makar za sebe.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ples, pjevanje, sviranje gitare/bubnjeva. Možda ih razvijem nekad.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Povremenu lijenost, nezainteresovanost i isključenost.
Što najviše cjenite kod drugih?
- Smisao za humor, talenat, trud, požrtvovanost, odgovornost, poštovanje, iskrenost i plemenitost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Diversity in never letting go“, Met Dejmon od prije 30 godina.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Zaljubljenik svega što je lijepo.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- De Niro iz „Goodfellas“-a i točena koka-kola ili pica kaprićoza iz Napulja i pivo Heineken. Može i gellato :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da imam duha iz čarobne lampe, ali da me ne ograničava sa tri želje. Bili bi strašan tandem.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Stvarna - Džim Keri; Izmišljena - Betmen.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako nemam nekih posebnih planova i obaveza, treniram, čitam, igram xbox ili gledam neki film, seriju ili emisiju.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ima ih dosta, ali se rijetko koja zadržava nešto previše :-) Neka ide Queen: „Keep yourself alive“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga Irvina Jaloma „Liječenje Šopenhauerom; predstava gradskog pozorišta „Pukovnik Ptica“; serija „Suits“; film „Joker“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Pariz, Amsterdam i opet u Italiju i SAD. Za sada.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Raketu, svaki put se preznojim.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Bratu. Skoro sve.
Čemu se uvijek obradujete?
- Susretu sa dobrim prijateljima koje nijesam vidio neko vrijeme.
Da li za nečim žalite?
- Ne za nečim velikim. Uglavnom, za nekim sitnicama.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, prijatelja, šale i smisla.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Kad sam ishitreno reagovao.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da nestanu mržnja, glupost i destruktivnost.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prebrodio par teških situacija i završio Akademiju.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Zvao bih nekog od poznanika da zovne Al Paćina da me ubači u neki film da glumim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kao Marlon Brando u „Kumu“, igrajući se u bašti sa unukom koji nije svjestan situacije...
Koji bi bio Vaš epitaf?
„U životu ne postoji nikakva dužnost/osim dužnosti: biti srećan./Samo smo zato na svijetu,/a sa svim dužnostima,/svim moralom/i svim zapovijedima/rijetko činimo jedno drugoga srećnim,/jer i sebe time ne činimo srećnima./Ako čovjek može biti dobar,/može to samo onda/kada je srećan,/kada u sebi ima sklada,/dakle kada voli./To je bilo učenje,/jedino učenje na svijetu./To je rekao Isus,/To je rekao Buda,/To je rekao Hegel./Za svakoga je na ovome svijetu/jedino važno/njegovo vlastito najunutarnjije,/njegova duša,/njegova sposobnost da voli./Ako je ona u redu,/onda je svejedno/jede li se proso ili kolači,/nose li se dragulji ili rite;/onda svijet zvuči zajedno s dušom,/onda je dobro./Niste se trebali mučiti da dolazite, volim vas svakako!“
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva/CNP
