UBNOR i antifašisti Nikšića su danas u Presjeci kod spomen-česme i spomen-ploče posvećene bitki u Dugi obilježili stotinušezdesetu godišnjicu ove čuvene bitke u kojoj su poginula tri velika crnogorska junaka: vojvoda Ilija Đukanov Zvicer, serdar Šćepan Radojev Todorović i serdar Đoko Banjanin Miljanić.
U znak sječanja položeno je cvijeće na spomen ploči.
"Ginule su generacije crnogorskih sinova i kćeri svuda po Crnoj Gori. Svaki kamen je zaliven krvlju naših predaka. Duga je poseban prostor naše domovine koji je vjekovima bio tvrda kačanica. Nije je bez razloga narodni pjesnik nazvao „Duga krvava“ a klanac Duge mnogi su nazivali „Crnogorskim Termopilima“. Nikad neprijatelji nijesu otišli bez krvavog tura pa i tog 14. aprila 1862. godine kada su ovdje u Dugi pored Turaka nažalost izginuli i mnogi Crnogorci, a među njima i trojica čuvenenih četovođa i harambaša toga doba: vojvoda Ilija Đukanov Zvicer, serdar Šćepan Radojev Todorović i serdar Đoko Banjanin Miljanić.
Danas nakon 160 godina od ovog slavnog boja podsjećajući se njihovih imena sa pijetetom se potsjećamo i svih onih drugih znanih i neznanih junaka koji su na oltar slobode prinosili svoje živote ispisujući najljepše stranice slavne crnogorske istorije”, istakao je Mirjačić
Ne bez razloga, doaje Mirjačić, poslije bitke u klancu Dugajedan visoki Turski vojskovođa je rekao a sredstva informisanja citirala “u paklu su gospodari đavoli, a u kršu Crnogorci, ovdje ih niko ne može pobijediti“
"I kad smo mislili da se u XXI vijeku neće voditi ratovi, evo opet teču potoci krvi nedužnog naroda. Sramni napad Putinove Rusije na nezavisnu Ukrajinu vraća nas u neka zla vremena za koja smo mislili da se više nikad neće ponoviti pogotovo između bratskih naroda kao što su Rusi i Ukrajinci. Ali nije Rusija i njen narod gdje je Putin, Rusija je tamo gdje je Puškin, Ljermontov, Jesenjin ... Putinova soldateska nije Crvena armija, okupatorska vojska nije isto što i oslobodilačka.
I sa ovog mjesta podrška hrabrom Ukrajinskom narodu u njegovoj pravednoj borbi.Nek je vječna Crna Gora!", istakao je Mirjačić.
Duga, kako je kazao Vojo Nikolić, je kao značajan putni pravac korišćena još od Ilira preko Rimljana, Gota, Slovena i Turska skoro do kraja XIX vijeka. U Dugi se ratovalo od kamene sjekire preko luka i strijele, koplja i topuza, do handžara i vatrenog oružja.
“Poslije slavne bitke na Grahovcu 1858. godine u kojoj su Turci do nogu potučeni Turska prihvata razgraničenje sa Crnom Gorom, a samim tim i priznavanje Crne Gore kao države. Sa novom granicom, koju su odredili konzuli velikih sila Crna Gora se značajno proširila dobivši: Grahovo, dio Banjana, Rudine, Župu, Lukovo i jedan dio Drobnjaka tako da je turski Nikšić ostao u okruženju. Poslije ovog razgraničenja 1858. godine put kroz Dugu je bio jedina veza Nikšića sa Hercegovinom i ostalim djelovima Turskog carstva jer su ostali putni pravci bili presječeni”, kazao je Nikolić.
Kroz Dugu, priča Nikolić, stalno su krstarile crnogorske i hercegovačke čete koje su otežavale vezu Nikšića sa turskim Gackom i ometale doturanje hrane i džebane opkoljenom Nikšiću.
"Početkom aprila 1862. godine, u cilju osiguranja ovog važnog puta kroz Dugu stigao je turski vojskovođa Derviš-paša, sa osam bataljona redovne vojske koju je doveo iz Gacka i sa 500 zidara i drugih radnika čiji je zadatak bio da duž puta podignu vojne utvrde kako bi što sigurnije branili prilaze gradu i prolaze kroz Dugu.
Prema ratnom planu Derviš-paša je početkom aprila 1862. godine došao u Gacko i vršio pripreme za pokret. Kako se Nikšić već duže vremena nalazio u opsadi, trebalo je što prije dopremiti potrebne namirnice. Da bi se to ostvarilo Derviš-paša je 10. aprila sa 8 bataljona redovne vojske, 1000 bazibozuka i 500 zidara pošao preko Krsca ka Nikšiću. Prvog dana su stigli do Nozdara đe su se ulogorili i počinju gradnju karaula za bezbijedniji prolaz kroz Dugu. Narednog dana je brigadni general Salih-paša sa dva bataljona redovne vojske sproveo karavan od 100 natovarenih konja do Nikšića, đe je predao tajin, pa se vratio do Presjeke i tu Turci nailaze na crnogorsku zasjedu. Tu se odigrao krvavi boj 14. aprila 1862. godine uz obostrane velike gubitke. Među poginulim Crnogorcima bili su poznati i znameniti crnogorski junaci vojvoda Ilija Đukanov Zvicer, serdar Šćepan Radojev i serdar Đoko Miljanić Banjanin, sa svojih 60 drugova", priča Nikolić.
Njihova pogibija je, doaje,ubrzala dolazak vojvode Petra Vukotića sa 4.000 Crnogoraca koji su zaposjeli položaje na teritoriji od Duge do Golije.
"No kako je Derviš-paša namjeravao da Nikšić snadbije novim i znatno većim količinama hrane, to je požurio i 17. aprila krenuo prema Nikšiću sa nadom da još nije zaposjednuta Duga niti da se oporavila ustanička vojska. Dok se glavnina turske vojske kretala od Krsca prema Dugi u pratnji 14 streljačkih četa i 1.000 vojnika neregularnih trupa Crnogorci su ih pustili da uđu duboko u njihov raspored pa je poslije nekoliko puščanih plotuna uslijedio opšti juriš jataganima. Ovim su zbunili i iznenadili tursku vojsku i prinudili je na povlačenje preko Krsca za Gacko uz ogromne gubitke. Poginulo je 2.000 turskih vojnika, zaplijenjeno je toliko pušaka, kao i hiljadu tovara džebane namijenje nikšićkim Turcima", kazao je Nikolić.
U umjetničkom programu učestvovao je narodni guslar Milan Vujović. U prilogu ove poruke dostavljamo vam govore sa ove manifestacije kao i fotografije.
