Poštovanje prava žena u Crnoj Gori je na zabrinjavajućem nivou na što ukazuje i posljednji izvještaj Evropske komisije u kojem se upozorava da je došlo do rasta kampanja blaćenja, govora mržnje i instrumentalizacije rodno-zasnovanog nasilja nad ženama u politici i javnom životu, zbog čega je naša zemlja upozorena na kontinuirano nedovoljnu posvećenost države ovim pitanjima.
''Ljudska prava žena su ne samo stagnirala, već i nazadovala, posebno u domenu ekonomskih prava i zaštite od nasilja, bilo da je u pitanju nasilje u porodici ili nasilje nad ženama u javnom prostoru'' naglasila je za Pobjedu izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević.
Podaci za brigu
Ni nakon tri femicida koji su se dogodili u četiri mjeseca, od oktobra prošle godine do januara ove – ubistva Šejle Bakije, Edise Škrijelj i Zumrite Nerde, koje su žrtve svojih partnera, nadležni, kako kaže naša sagovornica, nijesu napravili presjek stanja kako bi uočili i prevenirali propuste u sistemu zaštite i smanjili rizik od ponavljanja ovakvih djela.
''Nažalost, ove pojave dešavale su se i ranije, ali je odsustvo reakcije institucija i slaba kaznena politika u oblasti nasilja nad ženama ohrabrilo počinioce da nesmetano djeluju, kako u privatnoj/porodičnoj sferi, tako i u javnom prostoru. I nečuveno niske kazne i neadekvatno postupanje nadležnih u gonjenјu počinilaca seksualnog nasilja nad djecom, naročito djevojčicama, izazivaju još veću zabrinutost'' upozorava Raičević.
U Crnoj Gori uvriježen je stav da je žena slabiji pol i da se „muško za sve pita“, što mnoge žene prihvataju kao model i ti, kako kaže naša sagovornica, naučeni, tradicionalni obrasci ponašanja utiču na to da one mnogo češće tolerišu kontrolu, nasilje i eksploataciju. Ipak, dodaje, ima pomaka.
''Mnoge građanke i građani prepoznaju govor mržnje prema ženama i prijavljuju ili i sami reaguju na nasilje putem socijalnih mreža, što je pozitivno. To ukazuje da uporedo sa eskalacijom problema, raste i revolt građana i njihova potreba da reaguju na kontaminaciju javnog prostora diskriminatornim i mizoginim izjavama'' ističe Raičević.
A na društvenim mrežama i u javnom prostoru govoru mržnje, mizoginim napadima, šovinističkim porukama izložene su posebno žene iz javnog života.
Takve poruke, upozorava Raičević, imaju dugoročne posljedice i na ostale žene, jer im šalje jasnu poruku da ženi u javnom životu nije mjesto i obeshrabruje ih da se bave važnim društevnim temama.
Ombudsman za ljudska prava Siniša Bjeković smatra da je eskalacija nasilja nad ženama posljedica svojevrsne društvene emancipacije, kroz koju naše društvo još prolazi, što je dovelo do zloupotrebe građanskih sloboda.
''Pojedinci, pa i čitave grupe osjećaju se toliko komforno da mogu da vrijeđaju, napadaju i u najgorim slučajevima lišavaju života žene po nekim svojim pravilima življenja'' kaže on.
Njega pogotovo brine reakcija društva, upozoravajući da su pojedini nasilnici imali podršku „ili u najgorem slučaju pravdanje nasilja kao načina očuvanja navodnog društvenog morala i morala unutar porodice“.
''To dovoljno govori da niti imamo kompaktan odgovor, niti dovoljno razvijenu svijest o pogubnosti nasilja nad ženama'' upozorava Bjeković.
Institucije bez odgovora
Izvršna direktorica SOS telefona Biljana Zeković ističe da nijedna kategorija žena nije pošteđena komentara prepunih mržnje, a brine što se slični stavovi mogu čuti sa pozicija moći.
''Sami femicidi u prvom momentu izazvali su pažnju javnosti, a ubrzo potom bivali zaboravljeni i bojim se da institucije koje su relevantne za nasilje nad ženama nijesu naučile iz toga ništa, što vidimo iz sudskih odluka. Kazne su blage i još ne postoji institucionalni vid zaštite žrtava nasilja, već su tu samo ženske nevladine organizacije'' kaže Zeković.
Poručuje da što neko društvo ima jači glas građana protiv nasilja i odgovor institucija će biti snažniji.
''Ono sto nedostaje u procesu ohrabrivanja žena žrtava nasilja je razumijevanje i podrška okoline, nasuprot tradicionalnom shvatanju da porodicu treba sačuvati po svaku cijenu, pa i trpljenja nasilja'' naglašava Zeković.
Naše sagovornice saglasne su da je obrazovanje jedan od načina za preveniranje nasilja.
''Pored neophodne edukacije mladih u najranijem dobu, potrebno je da akademska zajednica promoviše ženska prava, a i političke partije. Ključnu ulogu imaju mediji'' ocjenjuje Zeković.
Kao država kandidatkinja za članstvo u EU, Crna Gora se obavezala da će realizovati ciljeve kojima se umanjuje rodna diskriminacija.
Medoks: Rodna ravnopravnost je faktor stabilnijeg društva
Britanska ambasadorka u Crnoj Gori Karen Medoks kaže za Pobjedu da u našoj zemlji, kao i u mnogim u svijetu, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo, postoje ukorijenjene društvene norme koje definišu ženske i muške uloge.
Ukazuje na uobičajene predrasude da samo muškarci mogu obavljati neke poslove (ujedno one koji su obično i bolje plaćeni) ili da žene, a ne muškarci, treba da prestanu da rade kako bi brinuli o djeci.
''Trebaće vremena da se društvene norme promijene, ali one se mijenjaju – nova generacija preispituje, izaziva društvene norme. Ali Vlada može učiniti više da podrži rodnu ravnopravnost – a posebno da osnaži žene'' poruka je Medoks.
Britanska ambasadorka u Crnoj Gori ukazuje na važnost institucija na polju prava žena.
''Državne institucije Crne Gore su mnogo mlađe od britanskih. Muškarci su tradicionalno imali veću moć u društvu, odavno – bilo da je to u statusu, finansijski, pa čak i fizički. To se mijenja i vidimo toliko inspirativnih primjera žena. Institucije koje mogu podržati žene u borbi protiv ove neravnoteže moći su novoformirane – na primjer mediji i civilno društvo, kao i profesionalna policija i nezavisno pravosuđe. Ali te institucije postoje, one prolaze kroz reforme kao dio procesa pristupanja EU i postaju sve iskusnije. Vjerujem da se Crna Gora kreće u pravom smjeru. Rodna ravnopravnost je faktor u stvaranju stabilnijeg i tolerantnijeg, mirnijeg i prosperitetnijeg društva, koje mora biti od koristi za sve'' naglasila je naša sagovornica.
Ističe da se i u njenoj zemlji suočavaju sa nasiljem u porodici i mizoginim prijetnjama, posebno na internetu, ali da je glavna razlika u tome što su njihove institucije agilnije u odgovoru na ove pojave.
