Prvi broj Pobjede napisali su i odštampali novinari i grafičari u partizanskim uniformama u tek oslobođenom Nikšiću prije 76 godina, devet mjeseci i jednog dana. Bio je utorak, 24. oktobar 1944. godine, četiri stranice donijele su informacije sa četiri zaraćene strane svijeta, po kuririma je list otpreman na front i lijepljen na određenim mjestima u Nikšiću... Ime listu dao je Blažo Jovanović, revolucionar i dugogodišnji istaknuti političar, koji je za prvi broj napisao uvodnik s naslovom ,,Pobjeda je tu“.
Prvi broj „Pobjede“ / 24. oktobar 1944. u Nikšiću /
Danas, u neđelju 25. jula 2021. godine, Pobjeda je opet tu, ovog puta pred čitaocima je 20000. broj našeg lista! Novinarstvo je, ostavile su nam u amanet starije kolege, i strast i misao, i volja i zabluda, i nada i strijepnja, i hrabrost i diplomatičnost, i istina i povjerenje, ali i objavljivanje i prećutkivanje. I valjda, iznad svega – trka, izbor i život.
U tom lijepom, ali ponekad i nezahvalnom trajanju, došli smo do impozantne cifre – ubjedljivo vodeće na crnogorskom tržištu. Odlučni da objavimo što bolji tekst i fotografiju, da najbolje moguće ,,prelomimo“ stranu, da što više uspijemo da ispravimo, svjesni smo prednosti (čitajte prijetnji) novih tehnologija, ali, kako nedavno napisaše sličnim povodom u regionalnom dnevniku, ,,novinarstvo se ne predaje nego strastveno vozi paralel-slalom između analognog printa i digitalnih čudesa u svim zamislivim formatima“.
Iza Pobjede je 20.000 brojeva, a u njih je stalo 28.033 dana jer je u jednom periodu naš list izlazio periodično, pa dvaput sedmično, pa svim danima osim neđeljom, dok nije prešao na dnevno izlaženje 25. aprila 1977. godine. Bilo je tu i srećnih i tužnih i mirnih i ratnih dana i godina, bilo je izuzetnih istraživačkih priča i poduhvata, naravno i odluka, procjena i rješenja na koje nijesmo ponosni. Suočavali smo se sa svakovrsnim izazovima – od ,,ratnih novina“ u Nikšiću, preko poslijeratnog Cetinja (7. decembra 1944) stigli smo do Titograda (13. jun 1954) i Podgorice. Radili smo i vanredna izdanja, bilo je perioda kad smo imali i jutarnje i večernje, pa i različita regionalna. Samo mi znamo kako smo premošćavali nedostatak papira i kašnjenje plata, ,,preživjeli“ stečaj – bez spuštanja profesionalnih standarda i etike. Kroz sve te godine dijelili smo iskušenja i sudbinu Crne Gore, svakodnevno polažući ispit pred čitaocima, uz vazda prisutnu obavezu da budemo aktuelni, pouzdani i profesionalni... Ili, kako su nam često poručivali: ,,Mi čitaoci želimo da budete još hrabriji i bolji, ali pošteni prema kori hljeba i kolegama“.
U čast 20000. izdanja prelistali smo našu bogatu arhivu i danas donosimo presjek – što smo objavljivali u prethodnim jubilarnim brojevima, uz podsjećanje da je prvih decenija Pobjedinog trajanja evidencija štampanih izdanja vođena po kalendarskim godinama (od januara do decembra pa ispočetka), zato nema posebne oznake za 1000. i 2000. broj.
3000.broj objavljen je 4. februara 1971. godine, primjerak je koštao 50 para, a list je u to doba izlazio dvaput sedmično – neđeljom i četvrtkom, najčešće na 16 strana.
– Tri hiljade brojeva za naš list su više od četvrt vijeka obraćanja čitaocima u veoma različitim uslovima, u raznim oblicima i uz mnoge uspone, zastajkivanja i prestrojavanja. Društvo se od partizanskih redova do samoupravnih dogovora stalno mijenjalo i u svom kvalitativnom previranju postavljalo pred sve, pa i pred štampu, nove i složene zadatke, a list je, s promjenljivim uspjehom, pokušavao da se odazove tim zahtjevima; sve se, dakle, za proteklih 26 godina mijenjalo, samo su uslovi rada redakcije ostali nepromijenjeni – i danas kao u prvim poratnim godinama. Ali, sasvim iskreno pretpostavljamo da se čitaoca ne moraju ticati uslovi u kojima se list stvara (to je briga nas samih i još ponekog, možda!): uz ovaj jubilarni broj osjećamo se, nezavisno od toga, jednako odgovornim za sve ono što smo propustili pred čitaocima u prošlosti i radosni zbog svega onoga što smo, ipak, uspjeli da mu pružimo.
Uostalom, ovaj trihiljaditi broj nas i ne pobuđuje da činimo svečarske osvrte na prošlost; upućuje nas da se više pozabavimo savremenim svojim trenutkom i još više zadatkom koji nam predstoji – prelaženjem na dnevno izlaženje – zapisano je u uvodniku tog jubilarnog broja.
Tim svečanim povodom navedeni su i zahtjevi kao cilj redakcije.
– Pokušaćemo da list učinimo što otvorenijom tribinom svih onih snaga u društvu koje imaju obavezu i potrebu za stvaralačkim dijalogom... Da bez afiniteta prema jeftinim i malograđanskim aplauzima za ,,revolverašku hrabrost“ gajimo kritički odnos prema stvarnosti, ne vezujući se pri tom ni za kakve grupe, izbjegavajući pritisak svakog monopola i kloneći se opasnosti stvaranja sopstvenog monopola nad istinom.
Više o životu, manje o sastancima
4000.broj bio je na kioscima u petak 14. januara 1977. godine, koštao je dva dinara i na 16 strana nije donio posebne tekstove namijenjene ,,okruglom“ broju. U fokusu naslovne strane bio je sastanak jugoslovenskog predsjednika Tita sa generalnim sekretarom Socijalističke partije Njemačke Erihom Honekerom u Beogradu. Donijeli smo i informacije o iščekivanju rekordnog izvoza IGM ,,Radoje Dakić“, redovne lokalne teme i obraćanje naciji američkog predsjednika Džeralda Forda u kome je poručio nasljedniku Džimiju Karteru da mu ostavlja mnogo povoljnije uslove nego što ih je on zatekao.
Da 4000. broj ne ostane nezabilježen, zaslužan je tadašnji radnik ,,Radoja Dakića“ Radivoje Gogić koji je svojeručno napisao čestitku našem listu.
– Čestitam Vam 4000. broj Pobjede i želim mnogo uspjeha u budućem radu. Mi čitaoci želimo da budete još hrabriji i bolji i da još više pišete o svakodnevnom životu, a manje o sastancima. Sada svi radimo na tome da u životu primijenimo Zakon o udruženom radu, pa očekujemo da na stranama našeg lista stalno čitamo o tome – poručio je naš čitalac Gogić u januaru 1977. godine.
5000.broj objavili smo u četvrtak 8. novembra 1979. godine na 20 strana i koštao je četiri dinara. Kutak posvećen jubilarnom broju stao je u tačno 21 red na jednom stupcu u dnu druge strane, tik iznad impresuma, a objavili smo da je redakcija dobila mnogo telefonskih i telegrafskih čestitki.
Članovi Pionirskog odreda Osnovne škole ,,Milorad Musa Burzan“ iz Titograda poželjeli su mnogo uspjeha na uređenju njima dragog lista. Čestitke su uputili i Đorđija T. Stanojević sa Cetinja i braća Boris i Robert Jugovac iz Susedgrada.
6000.broj odštampan je u srijedu 18. avgusta 1982. godine, na 20 strana, a primjerak je koštao osam dinara. Broj nije donio prigodne tekstove povodom jubilarnog izdanja, jedino je u zaglavlju strane crvenom bojom ispisano 6000. Glavni tekst na naslovnoj strani bio je ,,Sporazum na pomolu“, a ticao se izraelske agresije na Liban, odnosno na dogovor o mirnom povlačenju Palestinaca iz Zapadnog Bejruta.
Danas su zadaci složeni i ozbiljni
7000.broj objavljen je 1. juna 1985. godine na 20 strana, a primjerak je koštao 30 dinara. Redakcija je tim povodom napisala da jubilej nije značajan samo kao događaj u razvoju lista, već i kao svjedočanstvo o razvitku zemlje, njenoj slobodi i svijesti o sebi.
– A život Pobjede se od samog početka pa do današnjeg dana poklapa sa najburnijim i najbogatijim razdobljem našeg društva. I danas su zadaci složeni i ozbiljni, a Pobjeda čini sve što je u njenoj mogućnosti da bude informativna i što bliža čitaocima, zbog kojih i postoji – objavljeno je povodom 7000. broja Pobjede.
Inače, centralno mjesto zauzeo je izvještaj sa susreta predsjednice Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije Milke Planinc sa američkim predsjednikom Ronaldom Reganom i potpredsjednikom Džordžom Bušom, kao i reagovanja iz Velike Britanije i Italije nakon tragedije na Hejselu u Briselu uoči finala Kupa šampiona između fudbalera Juventusa i Liverpula kada se srušio zid na stadionu i poginulo 39 navijača.
8000.broj odštampan je u ponedjeljak 14. marta 1988. godine na 20 strana i koštao je 300 dinara. Noseći tekst u tom broju posvećen je najavi dolaska generalnog sekretara CK KP Sovjetskog Saveza Mihaila Gorbačova u Beogradu, a na naslovnoj strani su i nepovoljne ekonomske prognoze.
– Prvi ovogodišnji privredni rezultati u Crnoj Gori su poražavajući. Proizvodnja nastavlja da pada, pa je u januaru manja za 6,3 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine, odnosno 18,1 odsto u odnosu na decembar – izvijestio je naš list.
9000.broj objavljen je u subotu 22. decembra 1990. godine na 24 strane, koštao je sedam dinara, a taj broj obilježila je najava završetka prvih višestranačkih izbora u Crnoj Gori. U konkurenciji za izbor predsjednika bili su Momir Bulatović (SK) i Ljubiša Stanković (SRSJ), a birani su i članovi Predsjedništva Republike. Na naslovnoj strani našao se i izvještaj sa svečanog skupa pripadnika Komande titogradskog korpusa i Teritorijalne odbrane Crne Gore.
U ovom broju nije bilo posebnih rubrika posvećenih 9000. broju našeg lista.
Pola vijeka izlaženja
10000.broj objavljen je u poneđeljak, 4. oktobra 1993. godine na 20 strana i koštao je 250 dinara. U redakcijskom uvodniku na naslovnoj strani tada jedinog crnogorskog dnevnog lista podsjeća se da je Pobjeda, otkad je u tek oslobođenom Nikšiću 24. oktobra 1944. godine štampan njen prvi broj, prolazila Scile i Haribde, dijelila sudbinu naroda, države i društva.
– Imala je svoje uspone i padove, slavila i obilježavala jubileje i radne pobjede, svoje i tuđe, i – prije ili kasnije – priznavala svoje i tuđe poraze i neizbježno, plaćala i okajavala svoje, a mnogo češće tuđe greške i grehove. Ipak, Pobjeda je dočekala svoju punu zrelost i sa 10000. brojem ulazi u pedesetu kalendarsku godinu izlaženja – zapisano je u redakcijskom uvodniku.
Podsjetili smo da je Pobjeda, kao i ostali državni mediji u Crnoj Gori, obavezana i obavezna da bude vanstranačko glasilo.
– Principe i načela uređivačke politike i sami smo jasno definisali. Saopštili smo ih u četiri precizne odrednice. Obavezali smo se na: puni protok informacija, otvorenost za različite političke opcije, njegovanje i unapređivanje kulture dijaloga i – prihvatanje čovjeka kao primarne vrijednosti, čije se dostojanstvo mora štititi i braniti.
Pri kraju uvodnika ostala je zapisana za današnje prilike frapantna činjenica – samo u posljednjih desetak dana te jeseni 1993. godine povećali smo tiraž za gotovo pet hiljada primjeraka.
– Uz to, još činimo presedan – ne štampamo onoliko primjeraka koliko čitaoci traže i koliko se prodati može. Oskudica i sve veće nevolje u nabavci (izuzetno skupog) papira i drugog repromaterijala a, na žalost, već i tehnološka zastarjelost postrojenja u našoj štampariji, nepokrivenost dopisničkom mrežom čak ni svih područja Jugoslavije, a pogotovo inostranih centara – zaustavila nas je. A bili smo, da podsjetimo, pokrenuli dva izdanja, večernje i jutarnje i još dva regionalna. Vratićemo se, vjerujemo, skoro našim planovima. Pobjeda respektuje javnost i njene zahtjeve – zaključuje se u uvodniku.
11000.broj objavljen je u subotu 27. jula 1996. godine na 24 strane i nije donio posebnu rubriku povodom ,,okruglog“ izdanja. Glavni tekstovi u tom broju bili su protokolarnog i političkog karaktera – a odnosili su se na stvaranje uslova za raspisivanje parlamentarnih izbora i razgovore crnogorskih zvaničnika sa predstavnicima italijanske pokrajine Pulja. Na naslovnoj strani našla se i najava za otvaranje Klinike za očne bolesti ,,Kraljica Jelena“ na Cetinju.
I srećni i tužni i mirni i ratni dani
12000.broj objavljen je u četvrtak 13. maja 1999. godine, a koštao je tri dinara.
– Jutros je u Crnoj Gori 12000. put dan počeo sa Pobjedom. Dvanaest hiljada dana – srećnih, tužnih, mirnih, ratnih... Čitav jedan život uhvaćen perom Pobjedinih novinara i okom fotoreportera. Onakav kakav je bio i jeste – zapisano je, između ostalog, na naslovnici objavljenoj 13. maja 1999. godine.
13000.broj bio je na kioscima 23. februara 2002. godine, a u zaglavlju je upisana cijena 0,50 DM (0,26 eura). U čast prigodnog broja koji je imao 32 strane i osam strana dodatka Kultura i društvo, na naslovnici smo objavili fotografiju djevojke koja čita Pobjedu, uz kratku poruku da su ,,već 57 godina naši novinari i fotoreporteri vjerni hroničari zbivanja u Crnoj Gori“.
– Ovaj jubilej dočekali smo tehnički opremljeni, list se odnedavno štampa u boji, a o tiražu, kvalitetu i povjerenju u naše informacije ocjenu ćete dati, kao i uvijek, Vi, poštovani čitaoci – zapisano je u tekstu na naslovnoj strani.
14000.broj odštampan je u neđelju 28. novembra 2004. godine na 44 strane. Primjerak našeg lista tada je koštao 50 centi, a za Srbiju 20 dinara.
– Najstarije dnevne novine u Crnoj Gori se i poslije 60 godina uspješnog rada trude da pravovremeno, objektivno i tačno informišu svoje mnogobrojne čitaoce. Veliki broj za veliki uspjeh – kratko je zapisano i objavljeno na donjoj polovini naslovne strane tim povodom.
Dio crnogorske istorije
15000.broj objavili smo u utorak 11. septembra 2007. godine u 63. godini postojanja. Taj broj imao je 32 strane osnovnih novina, plus 16 strana sporta i osam strana dodatka o domu i porodici. Koštao je 50 centi, a za Srbiju 40 dinara.
Zapisali smo tada da ta cifra, osim puke statistike, govori i o dugoj istoriji crnogorskog novinarstva, o jednom od najburnijih perioda jednog naroda i države Crne Gore.
– Pobjeda je nesporno veliko ime i neotuđivi dio crnogorske istorije, njen hroničar, saputnik i sapatnik, promoter njenih državnih, nacionalnih i istorijskih vrijednosti, utemeljivač i reper visokih profesionalnih standarda i principa modernog novinarstva. Tako će i ostati – pisalo je u kratkom uvodniku, ilustrovanom poznatom slikom Voja Stanića ,,Čitalac“.
Na srednjim stranama opširnije smo se bavili jubilejom, uz podsjećanje na rad na prvom broju koji su grafičari slagali slovo po slovo. Naglašeno je da je naš list bio velika riznica pisane riječi i izvor nadahnuća za novinarska pregnuća sadašnje i budućih generacija.
Povodom 15000. broja u našoj redakciji organizovana je svečanost za zapošljene, a predsjednik Odbora direktora AD Pobjeda Radoica Luburić rekao je da je najstarija medijska kuća ušla u finiš procesa privatizacije.
16000.broj objavili smo u poneđeljak 28. juna 2010. godine na 32 strane osnovnih novina, 12 Magazina i 12 Arene. Primjerak je koštao 50 centi, a jubilarnom broju posvećena je udarna pozicija na naslovnoj strani i duplerica. Na jubilej smo podsjetili kroz sjećanje na dane kada je Blažo Jovanović dao ime Pobjedi, zatim preko presjeka objavljenih tekstova u 4000, 8000. i 12000. broju i kroz svjedočenje najstarijeg saradnika Ivana Vulanovića i grafičara Slobodana Jovanovića, koji su učestvovali u pisanju i štampanju prvog broja Pobjede u Nikšiću.
– Prva Pobjeda je bila i prva pobjeda crnogorskog poslijeratnog novinarstva – rekao je za Pobjedu u junu 2010. godine Slobodan Jovanović, koji je u štampariji Pobjede radio na svim radnim mjestima – od slovoslagača do direktora.
– Ja sam praktično otvorio vrata prve Pobjede jer su me drugovi kao mladića ,,ubacili“ kroz prozor štamparije u Nikšiću da iznutra otvorim njena vrata. Tako je počeo moj život grafičara: od rasturanja slova za prvi broj, do odnošenja prvih primjeraka borcima na front, preko školovanja u Zagrebu, do povratka i rada u štampariji... A 16000. Pobjeda je crnogorski praznik i praznik crnogorskog novinarstva – rekao je tada Jovanović.
Oči u oči sa životom
17000.broj bio je na kioscima u srijedu 10. aprila 2013. godine, na 36 strana dnevne trake, 12 strana Arene i osam TV Magazina, a koštao je 50 centi. Osim sitnog naslova iznad zaglavlja da je riječ o 17000. broju Pobjede – nijesmo se bavili jubilarnim brojem. Kao glavnu priču na naslovnoj strani objavili smo faksimile zapisnika sa biračkih mjesta koje su potpisali predstavnici opozicije, čime su potvrdili regularnost izbornog procesa i pobjedu Filipa Vujanovića, a na izmaku izbornog dana počeli da osporavaju. Tim povodom oglasio se i predsjednik odbora Bundestaga Ginter Krihbaum koji je u razgovoru sa crnogorskim novinarima istakao da Crna Gora treba da rješava sve sporove kao suverena država, da za sve sporove o izborima postoji Ustavni sud, a da je on ,,strani parlamentarac“ te da nije u njegovoj nadležnosti da sudi o procesu izbora.
18000.broj objavljen je u neđelju 31. januara 2016. godine na 36 strana u osnovnom broju i 16 strana Arene, a koštao je 70 centi. Priča o našem jubileju pod naslovom „Oči u oči sa životom“ bila je glavna tema u tom izdanju. Bilo je više svečarskih rubrika – ratnik i istaknuti društveno-politički radnik Veselin R. Đuranović ispričao je da je Pobjedu čitao dalekog decembra 1944. godine na Cetinju, na Kongresu omladine Crne Gore i Boke, a samo nekoliko dana kasnije oslobođena je Podgorica.
– Već poslije oslobođenja, Pobjeda je bila izuzetno otvorena i slobodna. Žigosala je sve probleme i slabosti. U tome je naročito prednjačio Živko Đurović sa svojim nezaboravnim karikaturama – ispričao je tada Đuranović.
U tom jubilarnom broju sjetili smo se i čuvenog pjesnika Vita Nikolića koji je bio dugogodišnji novinar našeg lista i objavili njegovu reportažu „Most na Tari“ pa se uz fotografije iz porodične i redakcijske arhive podsjetili njegovog blistavog rada.
19000.broj objavljen je u četvrtak 22. novembra 2018. godine, a koštao je 70 centi. Pobjeda je toga dana imala 32 strane, Arena 16, a Objektiv, kao vodič kroz film, TV i muziku 28 strana.
U tom broju Pobjede nije bilo prigodnih tekstova u čast ,,okruglih 19.000 brojeva“. Glavna priča na naslovnoj strani odnosila se na ,,suđenje vijeka“, kako je nazvan proces za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora u oktobru 2016. godine. Pod naslovom ,,Ruski komandosi čekali na Zlatiboru znak za akciju“ izvijestili smo kako su telefonski listinzi iz Srbije otkrili na kojoj su adresi specijalci GRU-a boravili uoči izbora 2016. godine...
I tako smo došli do današnjeg dana i 20000. broja.
Sada nijesmo list Narodno-oslobodilačkog fronta Crne Gore i Boke kao te jeseni 1944, ali i sada ističemo da bismo i sad s ponosom potpisali ono što je u prvom broju iznad zaglavlja novina bilo odštampanoSMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU. Od prvog, nikšićkog ratnog izdanja prošlo je 76 godina, devet mjeseci i jedan dan, pa je suočavanje sa izazovima savremenog društva pred medije odavno postavilo neke drugačije Scile i Haribde. Moguće suptilnije od negdašnjih, ali ne manje opasne zamke. A, iznad svih tih zamki izdižu se naša odanost, profesionalizam i povjerenje čitalaca.
Proslava 75 godina Pobjede u Crnogorskom narodnom pozorištu, 24. oktobar 2019
,,Tuću, slikaj me sa našom Pobjedom“
Prilikom obilježavanja 18000. broja Pobjede 31. januara 2016. godine sjetili smo se i našeg legendarnog fotoreportera Miodraga Ilića Tuča (1939-1988), koji je bio dio redakcije skoro tri decenije. Ostao je upamćen i što je punih 18 godina slikao jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita.
– Dobih ja zadatak iz redakcije – pokušaj da ,,uhvatiš“ predsjednika kako čita Pobjedu. Odem u Miločer rano ujutro i uz pomoć ljudi iz Titovog kabineta Pobjeda se ubrzo našla na njegovom stolu. Poslije me pozvaše kod njega, a on će: ,,Tuću, slikaj me sa našom Pobjedom“. Možete misliti kako sam se osjećao – prepričao je Miodrag Ilić događaj iz 1977. godine.
ČEDO VUKOVIĆ, književnik
Spremni za svakodnevno izlaženje
– Prirodno je da putovanje sa tri hiljade brojeva ima niz uspona i nizbrdica. Neprirodno bi bilo ako poslije toga dugog putovanja ne bismo očekivali ambiciozni zamah, težnju ka višim dometima. Za to ima uslova, onih kreativnih, novinarskih. Upravo sada smo svjedoci jednog takvog, uzlaznog kretanja lista Pobjeda.
Prema mojem utisku, moglo bi se govoriti o izrazitoj renesansi crnogorske žurnalistike, o onoj pravoj, kreativnoj renesansi koja počinje da se iskazuje u Pobjedi, pa i u drugim našim publikacijama. O tome svjedoče sadržajno bogatstvo i raznovrsnost na stranicama nove serije Pobjede i njenog dodatka Vrijeme. Da spomenem i svoju želju: još manje se povoditi za pomodnim, još istrajnije ići za onim dubljim, životnijim zovom vremena – na ovome tlu.
Ukratko, sadašnja faza, kroz koju prolazi Pobjeda, mogla bi se označiti i kao dobra generalna proba za svakodnevno izlaženje.
(4. februar 1971)
Ivan Vulanović
Novinar u partizanskoj uniformi
– Pobjedu čitam više od 65 godina i nekako sam bio predodređen na nju. Još u Realnoj u Nikšiću razredni starješina mi je bio čuveni Stojan Cerović, vlasnik lista ,,Slobodna misao“, koja je bila neka vrsta preteče Pobjedi i gdje sam okretao novinarsku presu za štampanje... Tada nijesam mogao ni slutiti da ću biti novinar u partizanskoj uniformi i pisati za Pobjedu. Inače, prvi tekst u ratnoj Pobjedi iz 1944. godine poslao sam Bošku Vučiniću, a on Redakciji Pobjede. Te 1944. godine objavio sam još nekoliko tekstova u Pobjedi sa kojom sam kasnije dugo sarađivao. Ipak, najdraži prilog mi je fotografija ,,Tivat pod snijegom“ koju sam snimio 1954. i koja je obišla ondašnju Jugoslaviju – rekao je za Pobjedu Ivan Vulanović, koji je bio autor (nepotpisanog) teksta o invalidima u prvom broju Pobjede 24. oktobra 1944. godine.(28. jun 2010)
Prvi tekst Ivana Vulanovića u prvom broju Pobjede
SVOJERUČNA ČESTITKA ČITAOCA iz 1977.
Čestitka radnika Industrije građevinskih mašina ,,Radoje Dakić“ Radivoja Gogića povodom 4000. broja stara je više od 44 godine – objavili smo je u petak 14. januara 1977. godine
Pored imena prvog broja našeg lista bio je moto štampan kurzivom u okviru na desnoj strani zaglavlja – izvod iz govora maršala Tita: ,,Ja sam uvjeren da će naši borci znati... ne samo pobjedom okončati ovu tešku borbu, nego da će znati i ubuduće za naše narode sačuvati ove tekovine kako im niko ne bi mogao oduzeti to što su sami izvojevali...“
21851.
primjerak Pobjede prodat je u poneđeljak 2. septembra 2002. godine. Povodom početka školske godine, uz to izdanje Pobjede poklonjena je i đačka sveska, a kompletan odštampani tiraž je i prodat