Prema njihovim riječima, postupajući po zahtjevima stranke, ovaj organ je utvrdio da se zahtijevane informacije nalaze u njegovom posjedu, ali da se zahtjevi ne mogu usvojiti, iz razloga što tražene informacije predstavljaju poresku tajnu u smislu čl. 16 st. 1 Zakona o poreskoj administraciji.
„Ovom odredbom je propisano da je poreska tajna svaka informacija ili podatak o poreskom obvezniku kojim raspolaže poreski organ, osim informacije i podataka koji su taksativno naznačeni, i to: za koje poreski obveznik pismeno izjavi da se radi o poreskoj tajni; koji se ne mogu povezati sa konkretnim poreskim obveznikom niti se na drugi način iudentifikovati; vezanih za postojanje poreskog duga, ukoliko je hipoteka, odnosno fiducija kao način obezbjeđenja upisana u javne knjige; o registraciji poreskog obveznika, PIB, nazivu i adresi sjedišta;o registraciji obveznika doprinosa, odnosno osiguranika za obavezno socijalno osiguranje; o vrijednosti nepokretne imovine; koje poreski obveznik objavljuje kvartalno o listi poreskih dužnika“, navodi se u saopštenju.
Shodno citiranoj zakonskoj normi lako je, kako ističu, utvrditi da su zahtijevane informacije od strane NVO „Akcije za socijalnu pravdu“ poreska tajna.
„Kako je odredbom čl. 14 Zakona o slobodnom pristupu informacijama propisano da organ vlasti može ograničiti pristup informaciji ili dijelu informacije, ako je informacija poslovna ili poreska tajna, to je ovaj organ postupajućipo zahtjevima NVO „Akcija za socijalnu pravdu“, donio rješenja kojim se odbijaju zahtjevi stranke kao neosnovani. U skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama sproveden je i test štetnosti, i utvrđeno da bi objelodanjivanje ove informacije predstavljalo kršenje pozitivnih propisa, konkretno Zakona o poreskoj administraciji, te da ne postoji preovlađujući javni interes za objelodanjivanjem ovih informacija u smislu istog zakona“, navode iz Uprave prihoda i carina.
Napominju da je intencija Uprave prihoda i carina u njenom djelovanju isključivo postupanje u skladu sa zakonom, te prevazilaženju loše prakse ukoliko je ista postojala do sada u svim segmentima postupanja i na svim nivoima.
„Tvrdnje koje je NVO „Akcija za socijalnu pravdu“ iznijela u medijima na postupanje Uprave prihoda i carina u ovom slučaju su tendenciozne i netačne i nije jasno zašto se stranka odlučila za medijsko, a ne institucionalno djelovanje. U prilog tome, govori i činjenica da su do sada dva odbijajuća rješenja Uprave prihoda i carina postala pravosnažna, a da NVO „Akcija za socijalnu pravdu“, kao nezadovoljna stranka nije iskoristila mogućnost za izjavljivanje žalbi radi preispitivanja i poništenja istih“, zaključuje se u saopštenju.
