Iskustvo prethodne crnogorske vlade, u kojoj su premijer i troje ministara bili profesori univerziteta, pokazalo je da ljudi sa tim akademskim zvanjem, iako bi trebalo da su najkredibilniji po svojim stručnim i profesionalnim referencama, ipak ne znaju da upravljaju i nijesu savladali krizni menadžment, koji posljednjih godina i te kako treba Crnoj Gori, Balkanu, ali i Evropi i svijetu, smatra politički analitičar Srđan Vukadinović. To, smatra Vukadinović, pokazuje i da crnogorski univerziteti nijesu sposobni da prepoznaju kvalitet i prave vrijednosti i da na njima „može proći sve“.
Vukadinović, koji je takođe univerzitetski profesor, u razgovoru za Pobjedu, naglašava kako bi ljudi sa tim zvanjem trebalo da budu najreferentniji pojedinci jednog društva i one osobe koje donose znanja neophodna za promjene nabolje.
Zvanje univerzitetskog profesora u prethodnoj vladi imali su premijer Zdravko Krivokapić, koji je jednom prilikom otvoreno izjavio da je „snagom volje moguće pomjeriti planine“ i još troje njegovih ministara koji su, sudeći po njihovim učincima, na te pozicije došli po zadatku kleronacionalističkih krugova iz zemlje i okruženja.
Sve to, kaže Vukadinović, šalje lošu sliku o visokim obrazovnim ustanovama sa kojih ti pojedinci dolaze, ali i pokazuje da crnogorski univerziteti generalno nijesu rasadnici pravih vrijednosti i kvalitetnog kadra.
"U izvršnu i zakonodavnu vlast u Crnoj Gori su posljednjih godina ulazili profesori univerziteta koji bi trebalo da imaju sve ove pretpostavke. Međutim, kroz njihovu praksu i djelovanje se pokazalo da oni to nemaju i ne znaju da upravljaju i vladaju. Svjedoci smo da su sa univerziteta u Vladu ili neke druge političke strukture dolazili ljudi koji su revanšistički raspoloženi i koji imaju neke druge zadatke. U prethodnoj vladi smo imali pojedince sa univerziteta koji su došli sa kleronacionalističkim pobudama i po zadatku kleronacionalističkih krugova. Na čelu te vlade je bio redovni profesor na univerzitetu. Pokazalo se da on ne umije da vlada i da je, po svoj prilici, bio izgubljen u prostoru i vremenu. Ako premijer jedne vlade, koji je pritom i profesor univerziteta, kaže da vjera pomjera brda i planine, onda je sasvim jasno da taj čovjek nije dostojan profesure na klasičnim univerzitetima. Možda to može predavati na teološkim ili nekim drugim fakultetima tog profila. Ako neko ko je inženjer iz prirodno-matematičkih struka promoviše ideju da vjera pomjera planine ili da nam korona ne može ništa ako vjerujemo i ako se posvetimo molitvi, onda je sasvim jasno da je taj čovjek nezreo i kao profesor univerziteta i kao neko ko može upravljati kriznim situacijama. Da ne govorimo o izjavama nekih drugih ministara koji su se javno proklamovali kao pripadnici i sljedbenici nekih mračnih kleronacionalističkih ideologija koje su davno poražene i u Crnoj Gori i na Balkanu i koje sada, kao aveti prošlosti, pokušavaju da se vrate na društvenu pozoranicu Balkana", naveo je Vukadinović.
On ističe kako bi crnogorski univerziteti mnogo više pažnje trebalo da posvete kredibilnosti svojih profesora.
"Oni koji biraju i odlučuju moraju se zapitati da li određeni profesori univerziteta mogu da zadovolje zahtjeve ovog kriznog vremena. Dešava se da ljudi koji nemaju magisteri i doktorate nauka i koji nijesu profesori ostaju zatečeni i gledaju, ne sa dvoje, nego sa šestoro očiju prema onima koji dolaze sa univerziteta. To na neki način negira one tvrdnje da su profesori referentni, kredibilni i da oni mogu rješavati stvari. Pokazuje se da, po svoj prilici, univerziteti ne mogu da razluče kvalitet od nekvaliteta i vrijednosti od nevrijednosti, nego jednostavno da može proći sve", naglašava Vukadinović.
Ističe i kako nije važno da li neko dolazi sa univerziteta ili ne, već šta stoji iza njega i kakvi su njegovo znanje, stručnost i profesionalnost.
"Kada to razlučimo onda nam neće bilo kakvi profesori univerziteta prolaziti za ministre i premijere, a takođe, mnogi pojedinci će biti u situaciji da se ispita njihov status profesora i da li oni svojom referentnošću i ponašanjem zaslužuju da budu tako nešto", kaže Vukadinović.
Ističe i kako je većina profesora univerziteta, koji su se u posljednjih 10 godina našli na pozicijama vlasti, pokazala da ne zna da vlada.
"Te vlade su bile u velikim krizama i doživljavale su ponor poput ove posljednje. Ispada da su najbolje bile one vlade koje nijesu imale profesore i ljude sa univerziteta, nego tehnologe vlasti koji su znali kako se vlada i kakav je sistem i struktura tehnologije vlasti", navodi Vukadinović.
On napominje i kako bi, prilikom formiranja nekih idućih vlada, bilo pametnije slijediti model nekih zapadnih demokratija u kojima su profesuri, kako kaže, isključivo savjetnici premijera ili predsjednika država.
"I to za onu oblast koju oni jako dobro poznaju i iz koje imaju referentne radove i zvanja eksperata. Ovako ako se mi kitimo time da su nam profesori univerziteta premijeri ili ministri, to ne daje rezultat. Naprotiv, pokaže se da oni ne znaju da upravljaju i vladaju, a pri tome se pokaže da oni nijesu ni dosljedni univerzitetskih nastavnika", zaključio je Vukadinović.
