Religiji nije mjesto u obrazovnom sistemu Crne Gore ni prema Opštem zakonu o obrazovanju, u kojem se navodi da je „u javnoj ustanovi i u ustanovi kojoj je dodijeljena koncesija za izvođenje javno važećeg obrazovnog programa obrazovanje i vaspitanje je svjetovnog karaktera“.
Samim tim, nalaže taj zakon, nije dozvoljeno religijsko djelovanje osim u ustanovama koje su licencirane kao srednje vjerske škole. Prva stručna škola u Nikšiću nije vjerska škola, a ipak su su direktor škole Milomir Šumići predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević uručili ikone maturantima koji su sa peticama završili svoje obrazovanje.
Pobjeda je uputila pitanja Ministarstvu prosvjete povodom tog slučaja, ali i zaštitniku ljudskih prava i sloboda te pripadnicima prosvjetne zajednice i danas očekujemo odgovore.
Na događaj iz nikšićke srednje škole reagovali su Demokratska partija socijalista i Socijaldemokrate, koji u svojim saopštenjima ističu da je taj čin neprihvatljiv i da su time povrijeđena prava na slobodu vjeroispovijesti koja garantuje Ustav Crne Gore.
DONATOR URUČIO
Milomir Šumić, direktor Prve stručne škole, je odgovorio na reagovanja tvrdnjom da je predsjednik Marko Kovačević dobitnicima nagrade uručio priznanja u ime Opštine, razredne starješine knjige, a on kao direktor je uručio diplome „Luča“.
"Dakle, niti gospodin Kovačević, niti ja lično, nijesmo uručivali ikone, niti bilo kakve vjerske deklaracije, kako tvrde gospoda iz Savjeta mladih DPS-a", rekao je Šumić.
Međutim, iako nijesu dodijelili ikone, one su ipak poklonjene učenicima u njihovom prisustvu, a dodijelio ih je donator, što je Šumić potvrdio. On je istakao i da je to praksa koja traje već deset godina.
"Donatori su uručili nagrade za đaka generacije i najboljeg učenika na praktičnoj nastavi. Jedan od donatora, nekadašnji radnik naše škole, profesor praktične nastave Petar Rakojević je više od deset godina (a to ,,mladima DPS-a“ do sada nije smetalo) bio sponzor pomenutih nagrada, ikona koje su vrijedan umjetnički rad, vodeći, svakako, računa da ne povrijedi vjerska osjećanja nagrađenih. I ove godine je izrazio želju da se na sličan način uključi u svečanost, uručivši ikone: đaku generacije i najboljem učeniku na praktičnoj nastavi", rekao je Šumić.
On je kazao da su reagovali oni koji su „zadojeni mržnjom i ne biraju način da etiketiraju, omalovaže i ponize ljude“.
"Vjerujem da ne postoji ni jedna škola u Crnoj Gori gdje se širi tako pozitivna energija u kolektivu i među učenicima kroz nastavu i brojne vannastavne aktivnosti, a koje propagiraju suživot, mir, toleranciju, poštovanje različitosti i međusobno uvažavanje, kao što je u Prvoj srednjoj stručnoj školi Nikšić. O mojoj „nedostojnosti“ svjedoče brojne generacije učenika kojima sam predavao, učio ih stručnosti i ljudskosti, a tu, najvažniju školu ispisnici ovog saopštenja su, evidentno je, preskočili", rekao je Šumić.
ALARM ZA ŠKOLSTVO
Mladi nikšićkog DPS-a ipak ističu u vezi dodjele diploma ,,Luča“ da ne bi imali nijednu zamjerku da su dodijeljene samo prikazane plakete opštine. Istakli su da to što su povrijeđena prava na slobodu vjeroispovijesti, koja garantuje Ustav Crne Gore, „Kovačeviću ne predstavlja nikakav crveni alarm za crnogorsko školstvo, budući da je strastveni podanik Crkve Srbije u Crnoj Gori“.
Oni su u saopštenju dalje kritikovali odnos Kovačevića prema državi Crnoj Gori i njenim simbolima – skidanje zastave sa zgrade Opštine, provokatorski okićen grad uoči 21. maja, odbijen zahtjev UBNOR-a da se centralna proslava 13. jula održi u Nikšiću...
Komisija za prosvjetu DPS-a je zahtijevala od ministra Miomira Vojinovića da učini sve kako bi ispravio evidentne anomalije u resoru koji vodi, te da bez odgađanja smijeni kadar koji klerikalizuje prosvjetni sistem.
"Ikona je lijep dar, ali ne kada dolazi kao smišljena provokacija političke strukture koja je vladu građanske države formirala u jednoj vjerskoj zajednici i u jednoj crkvi. Ikone su dio duhovnoga i vizuelnog identiteta Crne Gore, ali su o njima učenici malo učili tokom školovanja, jer su ih pojedini njihovi nastavnici i politički prvaci koji danas predvode Nikšić pomno koristili samo u ideološke i političke svrhe, ne bi li za svoju palanačku politiku pribavili glasove vjerujućih građana", saopštilo je tijelo DPS-a.
Podsjetili su i na slučaj kada je direktor danilovgradske gimnazije Miloje Aranitović učestvovao na skupu podrške ruskoj agresiji na Ukrajinu i tako ,,aminovao najteži zločin koji se dešava u Evropi od Drugoga svjetskog rata“.
"Ovaj povampireni nacionalizam i vjerski fanatizam u školama rezultat je nezapamćene čistke i sječe kadra sprovedene od strane bivše ministarke Vesne Bratić i smijenjene kleronacionalističke vlade. Tim političkim revanšizmom na odgovornim mjestima u obrazovnim institucijama mahom je postavljan kadar koji danas ne krije svoju orijentaciju već se javno deklariše i eksponira sav svoj vjerski fanatizam, a podrškom ratu i anticivilizacijske vrijednosti koje nijesu svojstvene Crnoj Gori i kočnica su njenom evropskom putu", navode iz Komisije za prosvjetu DPS-a.
Oni su istakli da od ministra Vojinovića očekuju da se jasno odredi prema ovim slučajevima i da da institucionalan odgovor kojim će se zaustaviti banalizacija obrazovnog sistema i zaštititi nacionalni i državni interes.
NIJE PRVI PUTU
Crnoj Gori je bilo nekoliko slučajeva religijskog djelovanja u školama, a suprotno Opštem zakonu o obrazovanju. Najupečatljiviji je svakako slučaj učiteljice Rade Višnjić koja je prije dvije godine povela učenike petog razreda u crkvu na molitvu. Ona je djecu preko Vajber grupe pozivala, a zog toga je dobila otkaz. Tada su reagovali i Ministarstvo prosvjete, škola i ombudsman koji su kazali da je prekršila zakon.
Djeca su tada u Hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru metanisala i fotografisana su kako leže na podu hrama. Ministarstvo je tada saopštilo da je koristeći direktnu komunikaciju sa djecom ona promovisala i nametala svoja religijska uvjerenja, što je zakonom zabranjeno.
"Samo sam obavijestila učenike o molebanu, kao što ih obavještavam i o svim društvenim događajima u Baru. Nijesam nikoga pozivala. Rekla sam da ja idem, i ako neko hoće može sa mnom- kazala je tada Višnjić, što su eksperti osporili, pozivajući se na autoritet učiteljice kod roditelja i djece. Ipak, godinu dana nakon suspenzije, u oktobru 2020. godine, ministarka Vesna Bratić je donijela odluku da se Višnjić imenuje za v.d. direktora OŠ ,,Jugoslavija“ u Baru", iako je otkaz dobila zbog grubog kršenja svih normi prosvjetnog radnika i obrazovnog sistema.
Nakon burnih reakcija gotovo cjelokupne javnosti, Ministarstvo se oglasilo dan nakon odluke saopštenjem da su se u slučaju Rade Višnjić pojavili privatni materijali, lične, ali i opscene prirode, koje Ministarstvo dosad nije moglo imati na uvid, niti suditi na osnovu datih sadržaja. Čitav slučaj je tek kasnije, i sa njihove strane, kako kažu, drugačije percipiran. Tako je ministarka Bratić pokušala da umiri javnost, ne dovodeći u pitanje kršenje Zakona koje je Višnjić počinila i religijsko djelovanje, već njen privatni život i nešto u što javnost nema uvid.
Religijskog djelovanja je bilo i u školama u Tivtu kada je društvo ,,Sveti Pantelejmon“ bratstva Srpske pravoslavne omladine iz tog grada dijelilo prvacima u dvije škole novogodišnje paketiće uz koje su bili prikačeni leci sa ikonama i kontaktom tog društva.Taj slučaj je komentrisao i ombudsman koji je u mišljenju istakao da navedene aktivnosti nijesu bile u skladu sa propisima koji definišu da u ustanovi nije dozvoljeno religijsko djelovanje, osim u onim koje su licencirane kao srednje vjerske škole.
"Naime, sama činjenica da su djeci podijeljeni paketići sa slatkišima za Novu godinu, sama po sebi ne predstavlja povredu prava djece. Darivanje djeci predstavlja važan dio novogodišnjih praznika. Međutim, dijeljenje bilo kakvih propagandnih poruka koje nijesu u vezi sa obrazovanjem i vaspitanjem, a čiji smisao, prema navodima učiteljica, djeca tog uzrasta i ne razumiju, nije u skladu sa ciljevima obrazovanja", napisao je tada ombudsman.
Istaknuto je da iako u čestitki nije bilo nekog poziva u smislu učešća ili vjerskog djelovanja, da je na njemu bilo vjersko obilježje, te predstavlja vid religijskog djelovanja u obrazovnoj ustanovi. Da li škole i javne ustanove mogu da budu mjesto promocije religijskih, nacionalnih, političkih i bilo kojih drugih obilježja je pitanje koje se sve češće otvara, iako je odgovor, prema zakonu, samo jedan. Prema konvencijama o pravima djeteta, nedopustivo je instruiranje djece od strane bilo koje vjerske zajednice i predstavlja grubo kršenje dječijih, a ujedno i roditeljskih prava.
